Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
U svakodnevnom govoru često se za sveštenike Srpske pravoslavne crkve koristi izraz "pop", ali trebalo bi znati da to nije ispravno.
Naime, "pop" nije isto što i "sveštenik", jer reč "pop" je izmenjeni oblik grčke reči "papas", što znači "otac", a koristilu su ga Turci da bi omalovažili naše tadašnje sveštenstvo. U srpskom jeziku postoji i odgovarajući izraz "otac", koji je primereniji i poštovaniji način obraćanju svešteniku kao duhovnom ocu od reči "pop".
Profesor Ivan Neđić, sa Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima svojevremeno je objasnio i da je izraz "pop" stekao negativnu konotaciju, delom zbog njegovog korišćenja i u komunističkoj propagandi.
Profimedia
Sveštenik, Ilustracija
- Reč “pop” je iskrivljen izgovor grčke reči “papas” koja znači “otac” (kao i u mnogim drugim jezicima), a koju su Turci upotrebljavali u negativnom tonu - kaurski pop i slično. Narod je zadržao ovaj neprikladan naziv u govoru, iako postoji i naša staroslovenska i srpska reč “otac”, kojom možemo i trebalo bi da oslovljavamo sveštenika kao duhovnog oca - objasni je on za Istorijski zabavnik.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Naime, u Rusiji, izraz "pop" je pogrdan i koriste ga ljudi koji žele da sveštenstvo omalovaže.
Iako je ovaj izraz kod nas postao uobičajen u svakodnevnom govoru, profesor Neđić savetuje da ga, ipak, izbegavamo.
shutterstock.com
Sveštenik, Ilustracija
Preporučuje da sveštenike oslovljavamo sa "oče", imenom, ili sa titulama kao što su "svešteneniče" ili "proto", a u Vojvodini i Slavoniji još uvek koriste i formu "gospodine" kao znak poštovanja.
- Sveštenika u svakodnevnom obraćanju, ukoliko je nekome neprijatno da mu kaže oče, možemo osloviti i imenom ili sa svešteneniče, a ukoliko je stariji sveštenik i sa proto, što je skraćeno od čina koji većina starijih sveštenika nosi - jerej, protojerej... U Vojvodini i Slavoniji i dalje najčešće sveštenika oslovljavaju sa gospodine što je isto jedan od načina na koji se možemo obratiti svešteniku - zaključuje on.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
Sveti Teofan poziva na čuvanje apostolskog ispovedanja vere: Isus Hristos je jedini, ovaploćeni Sin Božiji, obećani Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog. On nas podseća da, iako je istina o Hristu jasna i prepoznatljiva, svet je sklon zlu i laži, pa nije iznenađujuće što u društvu postoje mnoge zablude i iskrivljena tumačenja. Najjači deo poruke Svetog Teofana leži u njegovom pozivu na molitvu – molitvu za očuvanje svetlosti Hristove u svetu i za odgnanje tame lažnih učenja. On nas podseća da, iako je istina uvek bila i biće prisutna, iskušenja i zablude su tu, i mi se moramo truditi da ostanemo verni istinskoj veri, koja je temeljena na apostolskoj tradiciji i razumevanju.
Sveti Teofan naglašava da nije dovoljno samo govoriti o Hristu kao o velikom učitelju ili moralnom vođi. Pravo ispovedanje vere podrazumeva priznanje Hrista kao Božijeg Sina, koji je, po Očevoj volji, došao u svet, uzeo ljudsku prirodu i svojom smrću na krstu pomirio čoveka sa Bogom. Ako neko ne ispoveda Hrista kao Sina Božijeg, on u stvari ne ispoveda ni Boga, jer Otac i Sin nisu razdvojeni, niti je moguće imati istinsku veru u Boga bez priznanja Hrista. Sveti Teofan takođe upozorava da je verovanje u Boga bez ispovedanja Hrista jednako kao i verovanje u lažne bogove.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
U besedi za 26. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različita mera milosti oblikuje našu odgovornost, poziva na poštovanje darova bližnjih i pokazuje zašto svaki dar, bez obzira na veličinu, nosi dublju pouku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
U besedi za 26. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različita mera milosti oblikuje našu odgovornost, poziva na poštovanje darova bližnjih i pokazuje zašto svaki dar, bez obzira na veličinu, nosi dublju pouku.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.