Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
U svakodnevnom govoru često se za sveštenike Srpske pravoslavne crkve koristi izraz "pop", ali trebalo bi znati da to nije ispravno.
Naime, "pop" nije isto što i "sveštenik", jer reč "pop" je izmenjeni oblik grčke reči "papas", što znači "otac", a koristilu su ga Turci da bi omalovažili naše tadašnje sveštenstvo. U srpskom jeziku postoji i odgovarajući izraz "otac", koji je primereniji i poštovaniji način obraćanju svešteniku kao duhovnom ocu od reči "pop".
Profesor Ivan Neđić, sa Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima svojevremeno je objasnio i da je izraz "pop" stekao negativnu konotaciju, delom zbog njegovog korišćenja i u komunističkoj propagandi.
Profimedia
Sveštenik, Ilustracija
- Reč “pop” je iskrivljen izgovor grčke reči “papas” koja znači “otac” (kao i u mnogim drugim jezicima), a koju su Turci upotrebljavali u negativnom tonu - kaurski pop i slično. Narod je zadržao ovaj neprikladan naziv u govoru, iako postoji i naša staroslovenska i srpska reč “otac”, kojom možemo i trebalo bi da oslovljavamo sveštenika kao duhovnog oca - objasni je on za Istorijski zabavnik.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Naime, u Rusiji, izraz "pop" je pogrdan i koriste ga ljudi koji žele da sveštenstvo omalovaže.
Iako je ovaj izraz kod nas postao uobičajen u svakodnevnom govoru, profesor Neđić savetuje da ga, ipak, izbegavamo.
shutterstock.com
Sveštenik, Ilustracija
Preporučuje da sveštenike oslovljavamo sa "oče", imenom, ili sa titulama kao što su "svešteneniče" ili "proto", a u Vojvodini i Slavoniji još uvek koriste i formu "gospodine" kao znak poštovanja.
- Sveštenika u svakodnevnom obraćanju, ukoliko je nekome neprijatno da mu kaže oče, možemo osloviti i imenom ili sa svešteneniče, a ukoliko je stariji sveštenik i sa proto, što je skraćeno od čina koji većina starijih sveštenika nosi - jerej, protojerej... U Vojvodini i Slavoniji i dalje najčešće sveštenika oslovljavaju sa gospodine što je isto jedan od načina na koji se možemo obratiti svešteniku - zaključuje on.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
Sveti Teofan poziva na čuvanje apostolskog ispovedanja vere: Isus Hristos je jedini, ovaploćeni Sin Božiji, obećani Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog. On nas podseća da, iako je istina o Hristu jasna i prepoznatljiva, svet je sklon zlu i laži, pa nije iznenađujuće što u društvu postoje mnoge zablude i iskrivljena tumačenja. Najjači deo poruke Svetog Teofana leži u njegovom pozivu na molitvu – molitvu za očuvanje svetlosti Hristove u svetu i za odgnanje tame lažnih učenja. On nas podseća da, iako je istina uvek bila i biće prisutna, iskušenja i zablude su tu, i mi se moramo truditi da ostanemo verni istinskoj veri, koja je temeljena na apostolskoj tradiciji i razumevanju.
Sveti Teofan naglašava da nije dovoljno samo govoriti o Hristu kao o velikom učitelju ili moralnom vođi. Pravo ispovedanje vere podrazumeva priznanje Hrista kao Božijeg Sina, koji je, po Očevoj volji, došao u svet, uzeo ljudsku prirodu i svojom smrću na krstu pomirio čoveka sa Bogom. Ako neko ne ispoveda Hrista kao Sina Božijeg, on u stvari ne ispoveda ni Boga, jer Otac i Sin nisu razdvojeni, niti je moguće imati istinsku veru u Boga bez priznanja Hrista. Sveti Teofan takođe upozorava da je verovanje u Boga bez ispovedanja Hrista jednako kao i verovanje u lažne bogove.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Evtihije je u progonstvu proveo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.