KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom ljubavlju brinuo je od svojoj slepoj majci Stratoniki.
SPC i njeni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Jerona s družinom odnosno Sveta 33 mučenika u Melitini.
Sveti mučenik Jeron rođen je u gradu Tijani kapadokijskoj. Majka mu je bila slepa. Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom ljubavlju brinuo je od svojoj slepoj majci Stratoniki. Zbog toga nije nije hteo ni u vojsku da ide već je istukao i isterao one koji su došli da ga tamo vode.
Bilo mu je, naime, veoma teško da ostavi svoju majku, a sa druge strane, znao je da će kao vojnik biti prinuđen da klanja i žrtvoprinosi idolima. Kad su ga uhvatili, sa još nekim hrišćanima bio je odveden pred kneza u grad Melitinu.
"Kada behu na putu, jedne noći javi se neko Jeronu u belom odelu i reče mu: "Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k Njemu preći da primiš od Njega čest i slavu”, piše u žitijama.
Ove reči veoma su usrećile Jerona pa mu nije teško palo kad je, zajedno sa ostalima, bačen u tamnicu kad je stigao u Melitinu.
Tu je Jeron bodrio ostale zatvorenike i molio ih "da niko ne otpadne no svi da dragovoljno predadu telesa svoja na muke i smrt za Hrista".
Pred knezom svi jednoglasno iskazali veru u Hrista Gospoda, samo jedan Jeronov rođak, po imenu Viktor, otpade od vere. Jeronu su najpre odsekli ruku, potom i na najbrutalniji način mučili, a onda su ga zajedno sa ostalia posekli mačem.
Idući na gubilište, njih 33 mučenika su pevala psalam: "Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem".
Da spomenemo i po imenu ove česne mučenike, čija su imena upisana u Knjigu Života: Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Varahije, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin, Teodor, Valerije, Ksant, Teodul, Kalimah, Evgenije, Teodot, Ostrihije, Epifanije, Maksimijan, Dulkitije, Klavdijan, Teofil, Gigantije, Dorotej, Teodor, Kastrihije, Anikit, Temelije, Evtihije, Ilarion, Liodot i Amonit.
Neki Hrisant je otkupio Jeronovu glavu i časno ju je sahranio. Nad njegovim grobom kasnije je i podigao crkvu. Odesečena Jeronova ruka predata je njegovoj slepoj majci.
Sveti Jeron sa svojom družinom postradao je 298. godine.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
Posle pisma cara Konstansa i pape Konstanciju, Pavle je bio vraćen na svoj presto, ali kad umre car Konstans, arijevci su ponovo Pavla ponovo proterali, ovog puta u Kukuz u Jermeniji, gde je i ubijen.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.