KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom ljubavlju brinuo je od svojoj slepoj majci Stratoniki.
SPC i njeni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Jerona s družinom odnosno Sveta 33 mučenika u Melitini.
Sveti mučenik Jeron rođen je u gradu Tijani kapadokijskoj. Majka mu je bila slepa. Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom ljubavlju brinuo je od svojoj slepoj majci Stratoniki. Zbog toga nije nije hteo ni u vojsku da ide već je istukao i isterao one koji su došli da ga tamo vode.
Bilo mu je, naime, veoma teško da ostavi svoju majku, a sa druge strane, znao je da će kao vojnik biti prinuđen da klanja i žrtvoprinosi idolima. Kad su ga uhvatili, sa još nekim hrišćanima bio je odveden pred kneza u grad Melitinu.
"Kada behu na putu, jedne noći javi se neko Jeronu u belom odelu i reče mu: "Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k Njemu preći da primiš od Njega čest i slavu”, piše u žitijama.
Ove reči veoma su usrećile Jerona pa mu nije teško palo kad je, zajedno sa ostalima, bačen u tamnicu kad je stigao u Melitinu.
Tu je Jeron bodrio ostale zatvorenike i molio ih "da niko ne otpadne no svi da dragovoljno predadu telesa svoja na muke i smrt za Hrista".
Pred knezom svi jednoglasno iskazali veru u Hrista Gospoda, samo jedan Jeronov rođak, po imenu Viktor, otpade od vere. Jeronu su najpre odsekli ruku, potom i na najbrutalniji način mučili, a onda su ga zajedno sa ostalia posekli mačem.
Idući na gubilište, njih 33 mučenika su pevala psalam: "Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem".
Da spomenemo i po imenu ove česne mučenike, čija su imena upisana u Knjigu Života: Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Varahije, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin, Teodor, Valerije, Ksant, Teodul, Kalimah, Evgenije, Teodot, Ostrihije, Epifanije, Maksimijan, Dulkitije, Klavdijan, Teofil, Gigantije, Dorotej, Teodor, Kastrihije, Anikit, Temelije, Evtihije, Ilarion, Liodot i Amonit.
Neki Hrisant je otkupio Jeronovu glavu i časno ju je sahranio. Nad njegovim grobom kasnije je i podigao crkvu. Odesečena Jeronova ruka predata je njegovoj slepoj majci.
Sveti Jeron sa svojom družinom postradao je 298. godine.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
Posle pisma cara Konstansa i pape Konstanciju, Pavle je bio vraćen na svoj presto, ali kad umre car Konstans, arijevci su ponovo Pavla ponovo proterali, ovog puta u Kukuz u Jermeniji, gde je i ubijen.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.