SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Savremeni život često nas odvlači od onoga što je suštinsko, a mnogi koji sebe smatraju vernicima zaboravljaju na reči samog Hrista. Dok neki dolaze u hram samo da zapale sveću za zdravlje ili za pokoj duše preminulih, a drugi ne dolaze uopšte, suštinsko pitanje ostaje: Da li zaista živimo veru ili samo površno ispunjavamo formu?
Hristos, kao večna istina i put spasenja, jasno je poručio: „Zaista, zaista vam kažem da ako ne jedete telo Sina Čovečijega i ne pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje Telo i pije moju Krv ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer telo je moje istinsko jelo, a krv je moja istinsko piće“ (Jovan 6, 53–56).
Ove reči su poziv da preispitamo svoje srce i odnos prema Crkvi i Svetim tajnama. Vera nije samo čin paljenja sveće, niti dolazak u crkvu bez unutrašnje predanosti. Hristova žrtva na Golgoti nije bila simbolička, već stvarna, a Njegovo Telo i Krv, koje primamo kroz Svetu tajnu pričešća, neophodni su za život večni.
Sveti Oci nas uče da Crkva nije samo mesto okupljanja, već živa zajednica u Hristu, koja dostiže svoje ispunjenje u Svetim tajnama. Oni koji ne učestvuju u pričešću, makar redovno dolazili u hram, propuštaju istinsku zajednicu sa Gospodom i životvorni izvor milosti.
Ova poruka Hristova treba da nas podseti da vera nije formalnost, već živa veza sa Bogom, koja se neguje molitvom, pokajanjem i pristupanjem Svetim tajnama. Neka nam Gospod podari snage da otvorimo srca i duše, da se ujedinimo s Njim kroz liturgiju i budemo sudionici večnog života.
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju. Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo. Budi deo Religija.rs zajednice.
SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
ŠTA JE CARSTVO BOŽJE: Jedno od centralnih učenja hrišćanstva ujedno je i najveća misterija
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
TO NIJE SUJEVERJE: Sveštenik odgovorio da li muškarci treba da nose bradu posle smrti bližnjih
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
"Ovo vam zapovedam: „Da ljubite jedni Druge. Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas."
Crkva je čuvar vere, tradicije i duhovnog nasleđa, a njen cilj je da vodi ljude ka spasenju i večnom životu u zajednici sa Bogom.
Veličanstvena crkva Rođenja Hristovog u Vitlejemu je jedan od najstarijih hramova u svetu u kojoj se služi sveta liturgija.
U nastavku, saznajte više o duhovnoj pripremi, simbolici i pravilima crkve za pričešće.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.