SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Savremeni život često nas odvlači od onoga što je suštinsko, a mnogi koji sebe smatraju vernicima zaboravljaju na reči samog Hrista. Dok neki dolaze u hram samo da zapale sveću za zdravlje ili za pokoj duše preminulih, a drugi ne dolaze uopšte, suštinsko pitanje ostaje: Da li zaista živimo veru ili samo površno ispunjavamo formu?
Hristos, kao večna istina i put spasenja, jasno je poručio: „Zaista, zaista vam kažem da ako ne jedete telo Sina Čovečijega i ne pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje Telo i pije moju Krv ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer telo je moje istinsko jelo, a krv je moja istinsko piće“ (Jovan 6, 53–56).
Ove reči su poziv da preispitamo svoje srce i odnos prema Crkvi i Svetim tajnama. Vera nije samo čin paljenja sveće, niti dolazak u crkvu bez unutrašnje predanosti. Hristova žrtva na Golgoti nije bila simbolička, već stvarna, a Njegovo Telo i Krv, koje primamo kroz Svetu tajnu pričešća, neophodni su za život večni.
Sveti Oci nas uče da Crkva nije samo mesto okupljanja, već živa zajednica u Hristu, koja dostiže svoje ispunjenje u Svetim tajnama. Oni koji ne učestvuju u pričešću, makar redovno dolazili u hram, propuštaju istinsku zajednicu sa Gospodom i životvorni izvor milosti.
Ova poruka Hristova treba da nas podseti da vera nije formalnost, već živa veza sa Bogom, koja se neguje molitvom, pokajanjem i pristupanjem Svetim tajnama. Neka nam Gospod podari snage da otvorimo srca i duše, da se ujedinimo s Njim kroz liturgiju i budemo sudionici večnog života.
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju. Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
ŠTA JE CARSTVO BOŽJE: Jedno od centralnih učenja hrišćanstva ujedno je i najveća misterija
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
TO NIJE SUJEVERJE: Sveštenik odgovorio da li muškarci treba da nose bradu posle smrti bližnjih
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
I dobro i loše je od Gospoda.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.