SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Savremeni život često nas odvlači od onoga što je suštinsko, a mnogi koji sebe smatraju vernicima zaboravljaju na reči samog Hrista. Dok neki dolaze u hram samo da zapale sveću za zdravlje ili za pokoj duše preminulih, a drugi ne dolaze uopšte, suštinsko pitanje ostaje: Da li zaista živimo veru ili samo površno ispunjavamo formu?
Hristos, kao večna istina i put spasenja, jasno je poručio: „Zaista, zaista vam kažem da ako ne jedete telo Sina Čovečijega i ne pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje Telo i pije moju Krv ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer telo je moje istinsko jelo, a krv je moja istinsko piće“ (Jovan 6, 53–56).
Ove reči su poziv da preispitamo svoje srce i odnos prema Crkvi i Svetim tajnama. Vera nije samo čin paljenja sveće, niti dolazak u crkvu bez unutrašnje predanosti. Hristova žrtva na Golgoti nije bila simbolička, već stvarna, a Njegovo Telo i Krv, koje primamo kroz Svetu tajnu pričešća, neophodni su za život večni.
Sveti Oci nas uče da Crkva nije samo mesto okupljanja, već živa zajednica u Hristu, koja dostiže svoje ispunjenje u Svetim tajnama. Oni koji ne učestvuju u pričešću, makar redovno dolazili u hram, propuštaju istinsku zajednicu sa Gospodom i životvorni izvor milosti.
Ova poruka Hristova treba da nas podseti da vera nije formalnost, već živa veza sa Bogom, koja se neguje molitvom, pokajanjem i pristupanjem Svetim tajnama. Neka nam Gospod podari snage da otvorimo srca i duše, da se ujedinimo s Njim kroz liturgiju i budemo sudionici večnog života.
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju. Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
ŠTA JE CARSTVO BOŽJE: Jedno od centralnih učenja hrišćanstva ujedno je i najveća misterija
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
TO NIJE SUJEVERJE: Sveštenik odgovorio da li muškarci treba da nose bradu posle smrti bližnjih
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
U pravoslavnoj tradiciji, post je vekovima čuvan kao dragoceno sredstvo očišćenja.
Mnogi veruju da se ovim rečima zapravo priziva spokoj za telo koje se vraća zemlji, iz koje je i postalo, ali to nije tako.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Umesto da se fokusiramo na trenutke užitka, prava snaga zajedničkog života leži u nečem drugom - svakodnevnom trudu koji gradi istinsku radost.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Umesto da se fokusiramo na trenutke užitka, prava snaga zajedničkog života leži u nečem drugom - svakodnevnom trudu koji gradi istinsku radost.