SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Savremeni život često nas odvlači od onoga što je suštinsko, a mnogi koji sebe smatraju vernicima zaboravljaju na reči samog Hrista. Dok neki dolaze u hram samo da zapale sveću za zdravlje ili za pokoj duše preminulih, a drugi ne dolaze uopšte, suštinsko pitanje ostaje: Da li zaista živimo veru ili samo površno ispunjavamo formu?
Hristos, kao večna istina i put spasenja, jasno je poručio: „Zaista, zaista vam kažem da ako ne jedete telo Sina Čovečijega i ne pijete Krvi Njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje Telo i pije moju Krv ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer telo je moje istinsko jelo, a krv je moja istinsko piće“ (Jovan 6, 53–56).
Ove reči su poziv da preispitamo svoje srce i odnos prema Crkvi i Svetim tajnama. Vera nije samo čin paljenja sveće, niti dolazak u crkvu bez unutrašnje predanosti. Hristova žrtva na Golgoti nije bila simbolička, već stvarna, a Njegovo Telo i Krv, koje primamo kroz Svetu tajnu pričešća, neophodni su za život večni.
Sveti Oci nas uče da Crkva nije samo mesto okupljanja, već živa zajednica u Hristu, koja dostiže svoje ispunjenje u Svetim tajnama. Oni koji ne učestvuju u pričešću, makar redovno dolazili u hram, propuštaju istinsku zajednicu sa Gospodom i životvorni izvor milosti.
Ova poruka Hristova treba da nas podseti da vera nije formalnost, već živa veza sa Bogom, koja se neguje molitvom, pokajanjem i pristupanjem Svetim tajnama. Neka nam Gospod podari snage da otvorimo srca i duše, da se ujedinimo s Njim kroz liturgiju i budemo sudionici večnog života.
U Molitveniku Srpske pravoslavne crkve postoji molitva koja je posvećena deci, a ima za cilj da ih zaštiti i donese mir onima koji je izgovaraju. Izraz "Carstvo Božije" pojavljuje se 86 puta u četiri jevanđelja, kao i u Delima apostolskim i Otkrivenju. Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta. U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
SNAŽNA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Svaki roditelj bi trebalo da je posveti svojim najmilijma
ŠTA JE CARSTVO BOŽJE: Jedno od centralnih učenja hrišćanstva ujedno je i najveća misterija
ZAŠTO PRAVOSLAVNI SVEŠTENICI NOSE BRADE, A NEKI DRUGI NE: Iza svega stoji jaka simbolika
TO NIJE SUJEVERJE: Sveštenik odgovorio da li muškarci treba da nose bradu posle smrti bližnjih
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Savremni čovek brine po ceo dan, a razloga za to nema.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.