ŠTA NAM DOLAZI OD BOGA, A ŠTA OD ĐAVOLA: Starac Lazar Ostroški kaže da se to prepoznaje samo po JEDNOM OSEĆAJU
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
U trenucima kada se suočavamo sa neizvesnošću, bolom ili nedoumicom, često nam se čini da su putevi kojima nas život vodi previše teški, pa čak i nepravedni.
Ipak, prema pravoslavlju ništa što nam se događa nije bez smisla. Bog, koji vidi dalje od naših misli i osećanja, zna šta je potrebno našim dušama, čak i kada mi sami to ne razumemo.
Njegova briga o nama ne ogleda se u tome da nas poštedi svake teškoće, već u tome da nam kroz svaku nedaću daruje unutrašnju snagu koju pre toga nismo znali da posedujemo.
Mnoga iskušenja, ma koliko teška i bolna bila, postaju mesta našeg preobražaja. Ona nas uče strpljenju, smirenju i poverenju, oblikujući nas tako da postanemo spremniji da prihvatimo dobro koje nam dolazi. U svakom izazovu krije se i nevidljiva ruka koja nas podiže, štiti i vodi, čak i kada nam se čini da hodamo sami.
Često tek kasnije shvatimo da su nam baš ti trenuci bili dar – ne zato što su bili laki, već zato što su u nama probudili snagu i veru koje bez njih ne bismo pronašli.
Zato je utešno znati da se Božja volja ne zasniva na našim trenutnim osećajima, već na njegovoj savršenoj ljubavi. On nam daje ono što je dobro za nas, a ne samo ono što želimo u datom trenutku. Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Upravo zato nas reči svetih očeva podsećaju da se umirimo pred voljom Božjom i poverujemo da se iza svega krije njegova briga.
Tako nas i Sveti Dimitrije Rostovski poučava:
"U svim nedaćama, žalostima i iskušenjima, velika uteha biva da se u svemu oslonimo na volju Gospodnju, koja je svakako dobra, koja nam uvek želi dobro i koja sve ustrojava u našu korist. Jer, šta god da on učini sa nama, iako nam se čini i neprijatnim, sve biva na dobro"!
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pouka ovog monaha pokazuje kako skromnost, ljubav prema bližnjima i predanje Božijoj volji mogu promeniti svakodnevicu i doneti mir u haotičan život.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.