ŠTA NAM DOLAZI OD BOGA, A ŠTA OD ĐAVOLA: Starac Lazar Ostroški kaže da se to prepoznaje samo po JEDNOM OSEĆAJU
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
U trenucima kada se suočavamo sa neizvesnošću, bolom ili nedoumicom, često nam se čini da su putevi kojima nas život vodi previše teški, pa čak i nepravedni.
Ipak, prema pravoslavlju ništa što nam se događa nije bez smisla. Bog, koji vidi dalje od naših misli i osećanja, zna šta je potrebno našim dušama, čak i kada mi sami to ne razumemo.
Njegova briga o nama ne ogleda se u tome da nas poštedi svake teškoće, već u tome da nam kroz svaku nedaću daruje unutrašnju snagu koju pre toga nismo znali da posedujemo.
Mnoga iskušenja, ma koliko teška i bolna bila, postaju mesta našeg preobražaja. Ona nas uče strpljenju, smirenju i poverenju, oblikujući nas tako da postanemo spremniji da prihvatimo dobro koje nam dolazi. U svakom izazovu krije se i nevidljiva ruka koja nas podiže, štiti i vodi, čak i kada nam se čini da hodamo sami.
Često tek kasnije shvatimo da su nam baš ti trenuci bili dar – ne zato što su bili laki, već zato što su u nama probudili snagu i veru koje bez njih ne bismo pronašli.
Zato je utešno znati da se Božja volja ne zasniva na našim trenutnim osećajima, već na njegovoj savršenoj ljubavi. On nam daje ono što je dobro za nas, a ne samo ono što želimo u datom trenutku. Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Upravo zato nas reči svetih očeva podsećaju da se umirimo pred voljom Božjom i poverujemo da se iza svega krije njegova briga.
Tako nas i Sveti Dimitrije Rostovski poučava:
"U svim nedaćama, žalostima i iskušenjima, velika uteha biva da se u svemu oslonimo na volju Gospodnju, koja je svakako dobra, koja nam uvek želi dobro i koja sve ustrojava u našu korist. Jer, šta god da on učini sa nama, iako nam se čini i neprijatnim, sve biva na dobro"!
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Od ličkog sela do vladičanskog trona, život jednog arhijereja otkriva kako se vera, odgovornost i lično odricanje utkivaju u crkveno pamćenje.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.