Bez spremnosti na žrtvu nema ništa, upozorava otac Predrag.
U društvu u kojem se svakodnevica sve češće svodi na bekstvo od odgovornosti, povlačenje pred pritiscima i tiho pristajanje na kompromis, pitanje lične hrabrosti postaje važnije nego ikad.
Sve je više situacija u kojima čovek, suočavajući se s izborom između udobne pasivnosti i spremnosti da se zauzme za svoje vrednosti, porodicu i zajednicu, odlučuje za ovo prvo.
Upravo po ovoj odlici, istakao je otac Predrag Popović u jednoj besedi, može se zaključiti i napraviti jasna razlika između čoveka i nečoveka i pravog hrišćanina od onoga koji to nije.
printskrin youtube otac predrag popovic
Otac Predrag Popović
- Kad vidite ljude da nisu hrabri, bežite od njih. Izdaće vas i prodati u sekundi, samo kad im bude zatrebalo. Hrišćanin mora da bude hrabar, prkosan. Apostoli su bili takvi. Zamislite, oni, bre, ulaze u Rim i kažu: "Došli smo da vam propovedamo o tom i tom Bogu. Vidim, kip ste napravili neznanom Bogu, e o njemu sam došao da vam propovedam." Taj prkos samo priliči hrišćanima. Tako da taj prkos i hrabrost je odlika apostolstva i u ovom svetu. Čovek na silu mora da osvaja Carstvo nebesko.
Kaže i šta će nas Gospod pitati kad odemo pred njega.
- "Šta si radio? Dug je dan bio za tebe, 80 godina sam ti dao!" I šta ćemo da mu kažemo. Da smo životarili, da smo trošili dane ne radeći ništa. Spavajući, jedući i vrteći se ukrug. Koliko smo službi Bogu proneli, pripovedali, besedili, misionarili tu gde živimo, u porodici... Bez spremnosti na žrtvu nema ništa - konstatovao je otac Predrag.
Ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da Isusova smrt nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Dan kada SPC obeležava praznik posvećen ovom svetitelju, podseća nas na hrabrost i neustrašivost koju je on pokazao u vremenima kada je hršćanstvo bilo pod pretnjom i nepravdom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.