Bez spremnosti na žrtvu nema ništa, upozorava otac Predrag.
U društvu u kojem se svakodnevica sve češće svodi na bekstvo od odgovornosti, povlačenje pred pritiscima i tiho pristajanje na kompromis, pitanje lične hrabrosti postaje važnije nego ikad.
Sve je više situacija u kojima čovek, suočavajući se s izborom između udobne pasivnosti i spremnosti da se zauzme za svoje vrednosti, porodicu i zajednicu, odlučuje za ovo prvo.
Upravo po ovoj odlici, istakao je otac Predrag Popović u jednoj besedi, može se zaključiti i napraviti jasna razlika između čoveka i nečoveka i pravog hrišćanina od onoga koji to nije.
printskrin youtube otac predrag popovic
Otac Predrag Popović
- Kad vidite ljude da nisu hrabri, bežite od njih. Izdaće vas i prodati u sekundi, samo kad im bude zatrebalo. Hrišćanin mora da bude hrabar, prkosan. Apostoli su bili takvi. Zamislite, oni, bre, ulaze u Rim i kažu: "Došli smo da vam propovedamo o tom i tom Bogu. Vidim, kip ste napravili neznanom Bogu, e o njemu sam došao da vam propovedam." Taj prkos samo priliči hrišćanima. Tako da taj prkos i hrabrost je odlika apostolstva i u ovom svetu. Čovek na silu mora da osvaja Carstvo nebesko.
Kaže i šta će nas Gospod pitati kad odemo pred njega.
- "Šta si radio? Dug je dan bio za tebe, 80 godina sam ti dao!" I šta ćemo da mu kažemo. Da smo životarili, da smo trošili dane ne radeći ništa. Spavajući, jedući i vrteći se ukrug. Koliko smo službi Bogu proneli, pripovedali, besedili, misionarili tu gde živimo, u porodici... Bez spremnosti na žrtvu nema ništa - konstatovao je otac Predrag.
Ovaj pozdrav označava pobedu života nad smrti, podseća nas na radosnu vest da Isusova smrt nije bila uzaludna, da je umro za nas grešnike, a porodici upokojenog se šalje poruka da smrt nije kraj, već početak novog života u Hristu.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dan kada SPC obeležava praznik posvećen ovom svetitelju, podseća nas na hrabrost i neustrašivost koju je on pokazao u vremenima kada je hršćanstvo bilo pod pretnjom i nepravdom.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.