DA LI JE ISTO OSVEŠTATI I SEĆI SLAVSKI KOLAČ U KUĆI I U CRKVI: Otac Gligorije rešio veliku dilemu i ukazao na najčešće greške vernika pri obeležavanju krsne slave
TANJUG / FILIP KRAINCANIC, RINA, YouTube/Телевизија Храм
Za najčešće greške vernika otac Hligorije navodi to, što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
Slavski kolač, zajedno sa žitom i slavskom svećom, predstavlja jedno od glavnih obeležja krsne slave u srpskoj tradiciji. On nije samo ukras na slavskoj trpezi, već dubok simbol zajedništva, blagoslova i zahvalnosti.
Prema običaju, slavski kolač bi na dan slave trebalo odnеti u crkvu da ga sveštenik osvešta, čime se naglašava duhovna veza porodice sa njenom krsnom slavom.
Da li je isto osveštati kolač u crkvi ili u kući i da li se time narušava duhovni aspekt krsne slave, za Kurir TV govorio je otac Gligorije Marković.
Schutterstock
Osvećenje slavskog kolača trebalo bi obaviti u crkvi
On kaže da bi svakako trebalo odneti kolač u crkvu, a da je tradicija osveštanja u kući nastala nekad i to iz potrebe. Naime, on kaže da nekada nije postojalo toliko crkvi pa su ljudi morali kilometre da pređu da bi do nje došli.
- Istorijske i vremenske prilike su dovele do toga (da se kolač osveštava u kući p.a). Danas više nema tog konteksta ali su neke navike opstale, nerazumevajući zašto su nastale. Hvala Bogu da su ljudi to nekad znali da urade, tako se slava i održala. Međutim, danas, kada postoje hramovi i sveštenici, uvek treba osveštati kolač u crkvi. Kasnije se može sačuvati tradicija kroz lomljenje kolača u kući. Osvećenje kolača je unos našeg pojedinačnog života u život zajednice koja je u slučaju nas pravoslavnih hrišćana, crkva - kaže otac.
Printscreen/Youtube
Osvećenje i lomljenje slavskog kolača u kući
Za najčešće greške vernika otac navodi to što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
- Sada svuda ima hramova, nije kao pre 150 godina kada su domaćini prelazili kilometre kako bi osveštali svoj slavski kolač. - kaže otac.
On navodi da su čak i tada, tek nakon posećivanja crkve, domaćini prelazili te kilometre i tek po povratku, otvarali vrata svog doma za goste.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kad se završi molitva domaćin uzima kolač, preseče ga unakrst (krstoobrazno) odozdo i onda sa jednim od gostiju, koji stoje uz dolibašu, obično to bude najstariji, najdraži gost ili prijatelj, srodnik ili komšija, lomi kolač.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 31. Subotu po Duhovima otkriva kako majčinski savet Presvete Bogorodice iz Kane postaje kompas za život i merilo prave vere.