DA LI JE ISTO OSVEŠTATI I SEĆI SLAVSKI KOLAČ U KUĆI I U CRKVI: Otac Gligorije rešio veliku dilemu i ukazao na najčešće greške vernika pri obeležavanju krsne slave
TANJUG / FILIP KRAINCANIC, RINA, YouTube/Телевизија Храм
Za najčešće greške vernika otac Hligorije navodi to, što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
Slavski kolač, zajedno sa žitom i slavskom svećom, predstavlja jedno od glavnih obeležja krsne slave u srpskoj tradiciji. On nije samo ukras na slavskoj trpezi, već dubok simbol zajedništva, blagoslova i zahvalnosti.
Prema običaju, slavski kolač bi na dan slave trebalo odnеti u crkvu da ga sveštenik osvešta, čime se naglašava duhovna veza porodice sa njenom krsnom slavom.
Da li je isto osveštati kolač u crkvi ili u kući i da li se time narušava duhovni aspekt krsne slave, za Kurir TV govorio je otac Gligorije Marković.
Schutterstock
Osvećenje slavskog kolača trebalo bi obaviti u crkvi
On kaže da bi svakako trebalo odneti kolač u crkvu, a da je tradicija osveštanja u kući nastala nekad i to iz potrebe. Naime, on kaže da nekada nije postojalo toliko crkvi pa su ljudi morali kilometre da pređu da bi do nje došli.
- Istorijske i vremenske prilike su dovele do toga (da se kolač osveštava u kući p.a). Danas više nema tog konteksta ali su neke navike opstale, nerazumevajući zašto su nastale. Hvala Bogu da su ljudi to nekad znali da urade, tako se slava i održala. Međutim, danas, kada postoje hramovi i sveštenici, uvek treba osveštati kolač u crkvi. Kasnije se može sačuvati tradicija kroz lomljenje kolača u kući. Osvećenje kolača je unos našeg pojedinačnog života u život zajednice koja je u slučaju nas pravoslavnih hrišćana, crkva - kaže otac.
Printscreen/Youtube
Osvećenje i lomljenje slavskog kolača u kući
Za najčešće greške vernika otac navodi to što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
- Sada svuda ima hramova, nije kao pre 150 godina kada su domaćini prelazili kilometre kako bi osveštali svoj slavski kolač. - kaže otac.
On navodi da su čak i tada, tek nakon posećivanja crkve, domaćini prelazili te kilometre i tek po povratku, otvarali vrata svog doma za goste.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Kad se završi molitva domaćin uzima kolač, preseče ga unakrst (krstoobrazno) odozdo i onda sa jednim od gostiju, koji stoje uz dolibašu, obično to bude najstariji, najdraži gost ili prijatelj, srodnik ili komšija, lomi kolač.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.