DA LI JE ISTO OSVEŠTATI I SEĆI SLAVSKI KOLAČ U KUĆI I U CRKVI: Otac Gligorije rešio veliku dilemu i ukazao na najčešće greške vernika pri obeležavanju krsne slave
TANJUG / FILIP KRAINCANIC, RINA, YouTube/Телевизија Храм
Za najčešće greške vernika otac Hligorije navodi to, što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
Slavski kolač, zajedno sa žitom i slavskom svećom, predstavlja jedno od glavnih obeležja krsne slave u srpskoj tradiciji. On nije samo ukras na slavskoj trpezi, već dubok simbol zajedništva, blagoslova i zahvalnosti.
Prema običaju, slavski kolač bi na dan slave trebalo odnеti u crkvu da ga sveštenik osvešta, čime se naglašava duhovna veza porodice sa njenom krsnom slavom.
Da li je isto osveštati kolač u crkvi ili u kući i da li se time narušava duhovni aspekt krsne slave, za Kurir TV govorio je otac Gligorije Marković.
Schutterstock
Osvećenje slavskog kolača trebalo bi obaviti u crkvi
On kaže da bi svakako trebalo odneti kolač u crkvu, a da je tradicija osveštanja u kući nastala nekad i to iz potrebe. Naime, on kaže da nekada nije postojalo toliko crkvi pa su ljudi morali kilometre da pređu da bi do nje došli.
- Istorijske i vremenske prilike su dovele do toga (da se kolač osveštava u kući p.a). Danas više nema tog konteksta ali su neke navike opstale, nerazumevajući zašto su nastale. Hvala Bogu da su ljudi to nekad znali da urade, tako se slava i održala. Međutim, danas, kada postoje hramovi i sveštenici, uvek treba osveštati kolač u crkvi. Kasnije se može sačuvati tradicija kroz lomljenje kolača u kući. Osvećenje kolača je unos našeg pojedinačnog života u život zajednice koja je u slučaju nas pravoslavnih hrišćana, crkva - kaže otac.
Printscreen/Youtube
Osvećenje i lomljenje slavskog kolača u kući
Za najčešće greške vernika otac navodi to što gubimo duhovnu dimenziju proslave.
- Sada svuda ima hramova, nije kao pre 150 godina kada su domaćini prelazili kilometre kako bi osveštali svoj slavski kolač. - kaže otac.
On navodi da su čak i tada, tek nakon posećivanja crkve, domaćini prelazili te kilometre i tek po povratku, otvarali vrata svog doma za goste.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Recept iz "Srbski kuvara" koji kombinuje mirise povrća i začina, idealan za posne dane kada je riba dozvoljena, a svaki zalogaj spaja ukus posta i bogatstvo tradicije.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Andreja Prvozvanog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Svetog mučenika Evstratija. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok su u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Kad se završi molitva domaćin uzima kolač, preseče ga unakrst (krstoobrazno) odozdo i onda sa jednim od gostiju, koji stoje uz dolibašu, obično to bude najstariji, najdraži gost ili prijatelj, srodnik ili komšija, lomi kolač.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.