Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Treća nedelja po Vaskrsu, ove godine 26. april, posvećena je ženama mironosicama. U Jevanđelju nisu sve pomenute po imenu, već se, nakon nekoliko navedenih, dodaje: „i druge“. Čak ni kod onih koje su imenovane nije uvek sasvim jasno na koju se tačno ličnost misli.
Među ženama koje su došle na grob Spasitelja, Jevanđelje pominje Mariju Magdalenu, Mariju Kleopovu, Salomiju i Joanu. Crkveno Predanje među mironosice ubraja i Susanu, Martu i Mariju.
Sabrali smo različita, ponekad i međusobno neusklađena predanja o ovim svetim ženama i ukratko ih predstavili.
Zašto "mironosice"?
Naziv mironosnice dolazi od reči „miro“ i „nositi“. Po jevrejskom običaju, telo pokojnika pomazivalo se mirisnim uljima, odnosno mirom. Upravo to su žene ponele na grob Spasitelja. Međutim, zatekle su otvoren grob, a anđeo koji se tamo nalazio objavio im je da je Hristos vaskrsao.
Marija Magdalena
Marija je poticala iz grada Magdale. Ona je prva kojoj se javio vaskrsli Spasitelj. Njoj je bilo povereno da tu vest prenese apostolima.
Po predanju, nakon Vaznesenja Hristovog propovedala je u Rimu, gde se susrela sa carem Tiverijem. Kao svedočanstvo istinitosti Vaskrsenja darovala mu je jaje koje je u njegovoj ruci pocrvenelo. Iz tog događaja potekao je pobožni običaj da se za Vaskrs farbaju jaja i osvećuju zajedno sa ostalim prinosima.
Crkva je poštuje kao ravnoapostolnu svetiteljku.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ikona Svetih zena mironosnica
Marta i Marija
Sestre pravednog Lazara, koga je Spasitelj vaskrsao. Tradicionalno se ubrajaju među žene mironosice, iako se njihova imena ne pominju među ženama koje su došle na Hristov grob.
U Jevanđelju (Lk 10, 38–42) prikazane su kao osobe različitog karaktera: dok je Spasitelj boravio u njihovom domu, Marija je sedela kraj Njegovih nogu i slušala ga, a Marta se bavila domaćinskim poslovima.
Po predanju, posle Vaznesenja Hristovog, zajedno sa Lazarom odlaze na Kipar, gde su pomagale bratu u njegovoj episkopskoj službi.
Joana
Žena Huze, upravitelja na dvoru Iroda Antipe. Tokom Hristove službe brinula se da Spasitelj i apostoli imaju sve što im je potrebno.
Prema predanju, pronašla je glavu Svetog Jovana Krstitelja, koja je bila odbačena nakon pogubljenja, i sahranila je na Jeleonskoj gori.
Marija Kleopova
Postoji više tumačenja o njenom identitetu. Po jednom, bila je kći Josifa Obručnika Presvete Bogorodice. Po drugom, bila je žena ili kći Kleope, kojeg pominje jevanđelist Luka (Lk 24, 18).
Susana
O ovoj ženi zna se vrlo malo. U Jevanđelju po Luki pominje se samo uzgred, kao jedna od onih koje su služile Spasitelju „od svojih dobara“, što znači da je bila imućna i materijalno pomagala.
Marija Jakovljeva
Nije pouzdano utvrđeno o kojoj je ličnosti reč. Blaženi Jeronim Stridonski poistovećuje je sa Marijom Kleopovom, dok je Sveti Jovan Zlatousti dovodi u vezu sa samom Bogorodicom.
Salomija
Kći Josifa Obručnika i majka apostola Jovana Bogoslova i Jakova. O njoj se zna vrlo malo: jevanđelist Matej je pominje kao majku sinova Zevedejevih.
Zajedno sa drugim ženama služila je Spasitelju tokom Njegovog zemaljskog života, a u času Raspeća „posmatrale su izdaleka“ (Mt 27, 55–56).
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
U pravoslavnoj tradiciji ovaj dan je posvećen neustrašivim ženama – svedocima praznog groba, ali i dvojici tajnih Hristovih učenika koji su ga smelo položili u grob dok su se svi drugi povukli.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od proročice Ane do Samarjanke – jevanđelski zapisi otkrivaju neobičnu bliskost Gospoda sa ženama različitog porekla i životne prošlosti, koje su verom, poniznošću i smelošću zadobile večnu bliskost s Njim.
Na Nedelju mironosica, Srbi, Rusi i Dominikanci zajedno su se okupili na bogosluženju u Punta Kani, u hramu čiju je izgradnju blagoslovio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, a koji postaje duhovni oslonac pravoslavnih na egzotičnom tlu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.