U vremenu kada se uspeh često meri onim što posedujemo, a ne onim što jesmo, čovek lako može da upadne u zamku poređenja sa drugima.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.
Iz takvog poređenja rađa se nezadovoljstvo, a iz nezadovoljstva često dolaze zavist, ogorčenost i želja da se prisvoji ono što nam ne pripada.
Pravoslavna vera uči da je istinsko bogatstvo u čistom srcu, mirnoj savesti i ljubavi prema bližnjima. Čovek koji je zahvalan na onome što mu je Gospod darovao ne gleda sa zavišću na drugoga, već se raduje njegovom dobru kao svom.
Takav čovek zna da se sreća ne nalazi u gomilanju prolaznih zemaljskih dobara, već u delima milosrđa, saosećanja i nesebične pomoći onima kojima je ona potrebna.
Posebno je važno da se prema drugima odnosimo pošteno i pravedno, čak i onda kada nam nisu naklonjeni. Hrišćanin je pozvan da ne vraća zlo za zlo, već da dobrotom i smirenjem pokazuje snagu vere. Kada pronađemo nešto što je izgubljeno, kada pomognemo čoveku u nevolji ili pružimo ruku onome ko od nas traži pomoć, svedočimo Jevanđelje delima, a ne samo rečima.
Sveti oci su upozoravali da greh ne počinje samim delom, već mnogo ranije - u mislima i željama koje dopuštamo da se nastane u našem srcu. Zato je važno da budno stražimo nad sobom, da negujemo zahvalnost i da svoje srce otvaramo za ljubav prema Bogu i bližnjima.
Sveti Grigorije Palama poučava:
"Nemoj poželeti ništa od onoga što pripada bližnjemu tvome, ni imanja, ni novca, ni slave, niti išta drugo (Izl. 20, 16). Jer, želja zatrudnevši rađa greh, a greh učinjen rađa smrt (Jak. 1, 15). Ne želeći tuđe, dakle, uzdrži se i od otimanja iz lakomstva. Bolje i od svoga poklanjaj siromasima i prema mogućnostima ukazuj milost potrebitima, ne odbijajući onoga ko hoće da pozajmi od tebe. Ukoliko nađeš nešto što je izgubljeno, sačuvaj ga za vlasnika, makar bio i neprijateljski prema tebi raspoložen. Jer, rečenim ćeš ga primiriti sa sobom, dobrom pobedivši zlo, kao što naređuje Hristos."
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Njena poruka o smirenju, bratoljublju i brizi za siromašne razbija zabludu da se vera meri samo molitvama i odlascima u crkvu, podsećajući na ono što je pred Bogom zaista najvažnije.