Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.
Vaskrs, koji ove godine pada 12. aprila, za hrišćane nije samo datum u kalendaru, već dan koji menja smisao svega - pobeda života nad smrću i trenutak kada se vera ne objašnjava, već proživljava. Upravo zato oko ovog praznika vekovima se pletu različita verovanja, tumačenja i zabrane, od kojih su neka duboko ukorenjena u narodu, ali nemaju uporište u crkvenom učenju, već u sujeverju.
Šta zaista nalaže pravoslavna tradicija, a šta pripada domenu običaja i ličnih uverenja, pitanje je koje se svake godine iznova otvara – i na koje odgovori često iznenade. Sveštenici su za pravoslavni portal foma.ru dali odgovore na sve dileme pred kojima se vernici nađu u praznične dane Vaskrsenja Hristovog.
Da li je na Vaskrs zabranjen post?
Da, to je tačno. Vaskršnje noći konačno se završava četrdesetodnevni Veliki post i postni dani Strasne sedmice, i oni koji su postili prekidaju post (omrse se) i jedu sve namirnice.
Da li se na Vaskrs čine zemni pokloni (metanije)?
Pre će biti da je to nepoželjno i da nema smisla. Zemni pokloni se ne vrše do praznika Svete Trojice (31. maj 2026. godine). Po Ustavu, vreme pokajanja je završeno i tokom 50 dana vernici ne čine zemne poklone, kao znak radosti zbog Vaskrsenja Hristovog. Ipak, zemni poklon je izraz ljubavi prema Bogu, a verujući čovek je slobodan u svom ispoljavanju pobožnosti pred Gospodom. Zato ne postoji stroga zabrana da vernik, po sopstvenoj želji, učini zemni poklon i pre Trojice.
Foto: Freepik
Obojena jaja jedan su od simbola praznika Vaskrsenja Hristovog
Da li se na Vaskrs ispoveda?
Može! Ali treba uzeti u obzir praksu konkretne parohije. Dešava se da je u nekoj parohiji uobičajeno da je poslednji dan za ispovest jutro Velike subote, a da u vaskršnjoj noći nema ispovesti, jer je vreme pokajanja završeno i ostaje prostor za radost zbog Vaskrslog Hrista. Ako ne idete redovno u hram, a naročito ako prvi put dolazite na Vaskrs, najbolje je da u hram svratite ranije i raspitate se kako stoje stvari sa ispovešću. Dobro je da nedelju dana pre Vaskrsa dođete u hram, na primer u subotu uveče ili u nedelju ujutru, pristupite ispovesti i lično porazgovarate sa sveštenikom o svojoj situaciji.
Sme li Vaskrs da se ide na groblje?
Nema direktne zabrane, ali to nije uobičajeno iz dva razloga. Prvo, nastupio je period radosti i tokom cele sedmice u Crkvi se bogosluženja vrše u vaskršnjem duhu – nije vreme za plač i tugu. Drugo, posle noćnog vaskršnjeg bogosluženja teško je otići na groblje i uskladiti to sa porodičnim praznovanjem. Zato je u Crkvi ustanovljen poseban vaskršnji dan za pominjanje upokojenih - Pobusani ponedeljak (nedelju dana posle Vaskrsa, 2026. godine - 20. april).
Da li je tačno da se na Vaskrs ne pominju upokojeni?
Nije tačno. Hrišćansko pominjanje je molitva za upokojene. Na svakoj Božanstvenoj liturgiji u hramu obavezno se vrši pominjanje i za zdravlje i za pokoj duša, pa i na noćnom vaskršnjem bogosluženju možete predati cedulju za pokoj. Posebne službe za upokojene se na Vaskrs zaista ne vrše (obnavljaju se na Radonicu). Kod kuće se možete moliti za upokojene svojim rečima ili čitati za njih panihidu za mirjane, kanon za upokojene ili litiju, ako za tim ima potrebe. Sabranje rodbine i pomen-obrok bolje je odložiti za Radonicu ili neki drugi dan posle nje.
Nije tačno. Čovek ne bira trenutak smrti i, ako se dogodi da treći dan po upokojenju padne na Vaskrs, opelo će biti služeno posebnim vaskršnjim činom.
Jesu li na Vaskrs zabranjena venčanja?
Da, u Crkvi se ne vrši Tajna venčanja do Tomine nedelje (prva nedelja posle Vaskrsa, 19. april 2026. godine). Ako postoji potreba da se obavi građansko venčanje, to je moguće i na Vaskrs, ali treba imati u vidu dve stvari: za hrišćanina je prirodno da učestvuje u vaskršnjem bogosluženju, pa treba rasporediti snagu; bračni život je prirodno započeti posle venčanja u Crkvi.
Da li na Vaskrs sme da se radi?
Nema direktne zabrane – pre je reč o svrsishodnosti. Pošto vernici noću odlaze na bogosluženje, malo je verovatno da će ujutru biti potpuno sposobni za rad. Ako vaša profesija podrazumeva smenski rad (lekar, vatrogasac, spasilac i sl.), a dežurstvo padne na Vaskrs, bolje je otići na bogosluženje ujutru na Veliku subotu, odmoriti se i potom obaviti svoje dužnosti. Na Pričešće možete otići bilo kog dana Svetle sedmice.
Foto: SPC
Na Vaskrs bi svaki vernik trebalo da ode na prazničnu liturgiju
Da li je na Vaskrs zabranjeno šišati i farbati kosu?
Zabrane nema – pitanje je svrsishodnosti. Obično za to nema ni vremena ni snage: noćna služba, odmor, praznovanje sa bližnjima.
Sme li Vaskrs da se čisti i pere?
Zabrane nema, princip je isti kao i kod šišanja: nastoji se da se sve pripremi pre Vaskrsa, da bi se na sam dan Vaskrsenja radovalo i praznovalo. Ako ipak zatreba (nešto se prospe, raspe i sl.), može se i pomesti, i usisati, i oprati pod, i uključiti mašinu ili potopiti veš.
Da li je tačno da na Vaskrs ne sme da se plače?
Zabrane nema. Čovek ne može uvek da upravlja nastankom osećanja, ali može svojim ponašanjem posle toga. Može se plakati i od radosti i od tuge – u tome nema greha, naročito ako postoji stvarni razlog. Ako, na primer, dobijete tešku vest, prirodno je zaplakati. Ne treba prekoravati čoveka što plače na Vaskrs – treba ga utešiti ili potražiti utehu, pomoliti se i razumeti šta ga je uznemirilo i kako dalje postupiti.
Nema posebne zabrane. Stvar nije u Vaskrsu, već u tome da svađa i grubost uopšte nisu dobar način rešavanja odnosa. Potrebno je učiti se mirnom, poštovanjem ispunjenom i smislenom razgovoru. A ako do svađe dođe – razumeti uzroke i pomiriti se.
Smeju li na Vaskrs da se donose važne odluke?
Zabrane nema. Za većinu ljudi Vaskrs je neradni dan, pa nema ni sastanaka ni poslova koji to zahtevaju. Ali ako se nađete u situaciji koja traži odluku – na primer, ako dobijete bračnu ponudu ili ste lekar koji operiše – odluku treba doneti. Pomolite se Gospodu da vam pomogne da pravilno rasudite.
Neki kažu da se na Vaskrs ne rađa - da li je to tačno?
Žena ne može veštački da zadrži ili ubrza porođaj, zato takva zabrana ne postoji niti može postojati. Čak i uz mogućnosti savremene medicine, ne treba ni podsticati ni odlagati porođaj zbog Vaskrsa.
Da li se na Vaskrs začinje dete?
Bračni život je stvar koja se rešava u okviru svakog bračnog para pojedinačno. Po Ustavu Crkce, venčanja se ne vrše do Tomine nedelje (19. april 2026), pa samim tim ni bračni život u tom periodu nije predviđen. Ali okolnosti, karakteri i stepen crkvenog života su različiti. O tome treba razgovarati međusobno i sa duhovnikom. Namerno nastojati da se dete začne baš na Vaskrs svakako nije potrebno.
Je li greh na Vaskrs slaviti rođendan?
Zabrane nema. Ako možete uskladiti sa bogosluženjem i praznovanjem Vaskrsa – može.
Da li na Vaskrs sme da se ide na operaciju?
Zabrane nema – pitanje je svrsishodnosti. Ako je operacija hitna, čovek ne bira: važno je da se na vreme obavi i da je lekar stručan. Ako je operacija planirana, prirodnije je da se na Vaskrs ode u hram, pričesti, a da se operacija obavi posle praznika (i to radnim danom).
Da li je tačno da se na Vaskrs ne ide u velike kupovine?
Zabrane nema, ali se postavlja pitanje da li je baš tog dana neophodno baviti se time ili je bolje jedan dan posvetiti Bogu i praznovanju, a ostalo ostaviti za posle
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Miholjske zadušnice i Svetog mučenika Kalistrata po starom kalendaru, dok po novom proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju. Katolička crkva obeležava Svetog Franju Bordžiju, Jevreji obeležavaju Šabat Berešit, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.