CRKVENI KALENDAR ZA MAJ 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Srpska pravoslavna crkva 28. maja proslavlja Prepodobnog Pahomija Velikog, jednog od najznačajnijih svetitelja ranog hrišćanstva i ugodnika Božjeg, koji je ostavio dubok trag u razvoju monaškog života u Crkvi. Njegovo ime vezuje se za nastanak organizovanog manastirskog života, zbog čega ga pravoslavna tradicija smatra osnivačem opštežitelnog monaštva - načina života u kojem monasi žive zajedno, deleći molitvu, rad i svakodnevne obaveze.
Rođen u Misiru, odnosno današnjem Egiptu, Pahomije je u mladosti bio neznabožac. Kao vojnik učestvovao je u borbama cara Konstantina protiv Maksencija, ali je upravo tada prvi put bliže upoznao hrišćane. Njihova međusobna briga, miran život i vera u jednoga Boga ostavili su snažan utisak na mladog vojnika. Nakon toga primio je hrišćanstvo i odlučio da život posveti duhovnom podvigu.
Povukao se u Tivaidsku pustinju, gde je deset godina učio monaški život od poznatog podvižnika Palamona. Predanje kaže da mu se potom javio anđeo u monaškoj odeći i dao pravila po kojima treba urediti budući manastir. Na mestu zvanom Tavenisiot Pahomije je počeo da gradi prve kelije, iako tada gotovo niko nije živeo u tom kraju osim njega i njegovog brata Jovana.
Kada ga je brat upitao zbog čega podiže toliko zgrada bez ljudi koji bi u njima živeli, Pahomije je odgovorio da samo izvršava Božju zapovest. Ubrzo su počeli da dolaze monasi iz raznih krajeva, privučeni njegovim načinom života i pravilima koja su podrazumevala molitvu, rad, poslušanje i međusobnu brigu. Tako je nastala prva velika monaška zajednica, a kasnije još šest manastira.
Predanje navodi da je broj njegovih učenika dostigao čak sedam hiljada. Dok se Sveti Antonije Veliki smatra začetnikom pustinjačkog, usamljeničkog monaštva, Prepodobni Pahomije Veliki ostao je upamćen kao tvorac manastirskog zajedničkog života, koji će kasnije postati temelj pravoslavnog monaštva širom sveta.
Crkvena predanja govore da je bio poznat po smirenju, velikom radu, uzdržanju i brizi za ljude. Vernici su ga doživljavali kao duhovnog oca, a mnogi njegovi učenici kasnije su i sami proglašeni svetiteljima. Tokom života suočavao se sa brojnim iskušenjima, ali je ostao primer istrajnosti u veri i služenja drugima.
Prepodobni Pahomije upokojio se mirno 348. godine, u 74. godini života. I danas ga pravoslavni vernici poštuju kao veliko svetilo Crkve i jednog od najvažnijih učitelja monaškog života, koji je i danas uzor mnogim monasima i čije su poruke o zajedništvu, disciplini i veri ostale žive vekovima nakon njegove smrti.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Incident u poznatom manastiru na Kosmaju otvara pitanje discipline i unutrašnjeg reda u monaškim zajednicama.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
Ovaj veliki hrišćanski praznik posvećen je dvojici najznačajnijih Hristovih učenika, prvih propovednika Jevanđelja i revnitelja vere, koji su svoj život položili za Hrista i stradali istog dana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetih besrebrenika Kira i Jovana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta velikomučenica Efimija. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Benedikta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Kir i Jovan u pravoslavlju se nazivaju besrebrenicima, jer su kao lekari pomagali ljudima bez ikakve nadoknade, služeći bolesnima iz ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sampsona Stranoprimca po starom i Svete 45 mučenika iz Nikopolja po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih prvomučenika Kine, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Iz knjige "Pravoslavni posni kuvar" Nade Marinković stiže jednostavan, a svečan predlog za obrok od ribe, vina i začina koji vekovima prate domaću kuhinju.
U besedi za subotu 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da molitva, trpljenje ili milosrđe sami po sebi nisu dovoljni, već da svetost nastaje kada se sve vrline sjedine u ljubavi prema Bogu.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.