Aktuelno iz SPC 28.12.2025 | 16:33

VELIKI DAN ZA ZAPADNU SRBIJU: Manastir Orahovica je na ovo čekao više od 400 godina

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
VELIKI DAN ZA ZAPADNU SRBIJU: Manastir Orahovica je na ovo čekao više od 400 godina
Eparhija mileševska

U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.

Tišina planinskog dana u Mažićima, kod Priboja, na praznik Svetih mučenika Tirsa, Levkija, Kalinika i drugih s njima, bila je nekako drugačija nego obično. U manastiru Svetog velikomučenika Georgija - Orahovica, među zidovima koji pamte vekove, dogodilo se nešto što nadilazi uobičajeni crkveni kalendar: prvo monašenje u ovoj svetinji posle više od četiri stotine godina.

Tokom bdenija i nakon velikog slavoslovlja, mitropolit mileševski Atanasije zamonašio je iskušenice Zoricu i Stanimirku, darujući im monaška imena Hristina i Georgina. Taj trenutak, tih i dubok, sabrao je prošlost i sadašnjost manastira u jednu molitvu.

Foto: Eparhija mileševska
Igumanija Evsevija privodi iskušenicu monašenju

 

Obnovljeni zavet drevne svetinje

Iskušenice je monašenju privela igumanija ove svete obitelji, mati Evsevija, a radost događaja podelili su verni narod i brojno sveštenstvo i monaštvo: nastojatelj manastira Svetog oca Nikolaja u Banji kod Priboja iguman Petar, arhijerejski namesnik pribojski protojerej-stavrofor Marko Papić, sveštenoslužitelj manastira Mileševe protojerej-stavrofor Nikola Perković, igumanija manastira Mileševe mati Akvilina, igumanija manastira Seljani kod Prijepolja mati Antonija i drugi. Sabranje je imalo onu posebnu toplinu koja se ne planira, već se dogodi.

Čestitajući novopostriženim monahinjama, mitropolit Atanasije u besedi je podsetio da je Orahovica mesto osveštano molitvama vernih sledbenika Hristovih kroz vekove.

- Ove naše sestre, Hristina i Georgina, prihvatile su da nastave molitvene podvige svojih prethodnika iz drevnih vremena - kazao je mitropolit, objašnjavajući i značenje imena koja su dobile.

Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije postrižava iskušenicu

 

Imena kao molitva i podsećanje

Ta imena, naglasio je, nisu samo lična, već i podsetnik svima koji dolaze u ovu svetinju da u svesti nose Gospoda Hrista i Svetog velikomučenika Georgija, izgovarajući ih kao molitvu.

U nastavku besede, mitropolit je monaštvo uporedio sa svesnim stupanjem u Hristovu vojsku.

- Svi hrišćani su Hristova vojska, ali monasi, oba roda, ozbiljnije prihvataju taj poziv - istakao je, dodajući da Hristos u svoje služenje poziva ljude svih uzrasta i zanimanja. Držeći zapaljene sveće pred okupljenima, sestre Hristina i Georgina postale su vidljivi znak tog izbora, ali i nade da će, kako je rekao, tako svetleti i u Carstvu Hristovom.

 

Tiha radost koja ostaje

Posebno je naglašena i uzajamnost molitve: da će se verni moliti za novopostrižene monahinje, ali i da će one, u tišini svog monaškog života, uznositi molitve za sve.

- Da sva njihova moljenja budu ka spasenju i da budu od Gospoda prihvaćena, i da ovo mesto bude obogaćeno njihovim dobrim delima - poručio je mitropolit, pozvavši sve na zajedničku radost.

Radost se potom preselila u manastirsku trpezariju, gde je igumanija Evsevija sa sestrinstvom upriličila trpezu ljubavi za sve goste manastira Orahovice. Uz skroman obed, razmenjivani su tihi razgovori i osmesi, kao produžetak molitve koja je prethodila.

U Orahovici je tog dana istorija dobila novo poglavlje, ne zapisano velikim rečima, već imenom, zavetom i svećom koja gori. Posle četiri veka, monaški život se vratio u ovu svetinju - tiho, ali snažno, onako kako se i čuvaju stvari koje traju.