SVETINJA NA LIMU ZASIJALA U PUNOM SJAJU: Ktitorska slava u manastiru Davidovici okupila verni narod
Liturgiju je služio mitropolit Atanasije, koji je pozvao vernike da slede Hristov put i postanu lovci ljudi radi spasenja duša.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Tišina planinskog dana u Mažićima, kod Priboja, na praznik Svetih mučenika Tirsa, Levkija, Kalinika i drugih s njima, bila je nekako drugačija nego obično. U manastiru Svetog velikomučenika Georgija - Orahovica, među zidovima koji pamte vekove, dogodilo se nešto što nadilazi uobičajeni crkveni kalendar: prvo monašenje u ovoj svetinji posle više od četiri stotine godina.
Tokom bdenija i nakon velikog slavoslovlja, mitropolit mileševski Atanasije zamonašio je iskušenice Zoricu i Stanimirku, darujući im monaška imena Hristina i Georgina. Taj trenutak, tih i dubok, sabrao je prošlost i sadašnjost manastira u jednu molitvu.
Iskušenice je monašenju privela igumanija ove svete obitelji, mati Evsevija, a radost događaja podelili su verni narod i brojno sveštenstvo i monaštvo: nastojatelj manastira Svetog oca Nikolaja u Banji kod Priboja iguman Petar, arhijerejski namesnik pribojski protojerej-stavrofor Marko Papić, sveštenoslužitelj manastira Mileševe protojerej-stavrofor Nikola Perković, igumanija manastira Mileševe mati Akvilina, igumanija manastira Seljani kod Prijepolja mati Antonija i drugi. Sabranje je imalo onu posebnu toplinu koja se ne planira, već se dogodi.
Čestitajući novopostriženim monahinjama, mitropolit Atanasije u besedi je podsetio da je Orahovica mesto osveštano molitvama vernih sledbenika Hristovih kroz vekove.
- Ove naše sestre, Hristina i Georgina, prihvatile su da nastave molitvene podvige svojih prethodnika iz drevnih vremena - kazao je mitropolit, objašnjavajući i značenje imena koja su dobile.
Ta imena, naglasio je, nisu samo lična, već i podsetnik svima koji dolaze u ovu svetinju da u svesti nose Gospoda Hrista i Svetog velikomučenika Georgija, izgovarajući ih kao molitvu.
U nastavku besede, mitropolit je monaštvo uporedio sa svesnim stupanjem u Hristovu vojsku.
- Svi hrišćani su Hristova vojska, ali monasi, oba roda, ozbiljnije prihvataju taj poziv - istakao je, dodajući da Hristos u svoje služenje poziva ljude svih uzrasta i zanimanja. Držeći zapaljene sveće pred okupljenima, sestre Hristina i Georgina postale su vidljivi znak tog izbora, ali i nade da će, kako je rekao, tako svetleti i u Carstvu Hristovom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Posebno je naglašena i uzajamnost molitve: da će se verni moliti za novopostrižene monahinje, ali i da će one, u tišini svog monaškog života, uznositi molitve za sve.
- Da sva njihova moljenja budu ka spasenju i da budu od Gospoda prihvaćena, i da ovo mesto bude obogaćeno njihovim dobrim delima - poručio je mitropolit, pozvavši sve na zajedničku radost.
Radost se potom preselila u manastirsku trpezariju, gde je igumanija Evsevija sa sestrinstvom upriličila trpezu ljubavi za sve goste manastira Orahovice. Uz skroman obed, razmenjivani su tihi razgovori i osmesi, kao produžetak molitve koja je prethodila.
U Orahovici je tog dana istorija dobila novo poglavlje, ne zapisano velikim rečima, već imenom, zavetom i svećom koja gori. Posle četiri veka, monaški život se vratio u ovu svetinju - tiho, ali snažno, onako kako se i čuvaju stvari koje traju.
Liturgiju je služio mitropolit Atanasije, koji je pozvao vernike da slede Hristov put i postanu lovci ljudi radi spasenja duša. Mitropolit mileševski ističe kako Hristovo učenje pomaže vernicima da prevaziđu pohlepu, sukobe i svakodnevne izazove. Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa. Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Obnovljeni zavet drevne svetinje

Imena kao molitva i podsećanje
Tiha radost koja ostaje
SVETINJA NA LIMU ZASIJALA U PUNOM SJAJU: Ktitorska slava u manastiru Davidovici okupila verni narod
“PRED NAMA JE VAŽAN ZADATAK”: Poruka vladike Atanasije na početku Božićnog posta
JUBILEJ KOJI JE OKUPIO GRAD, VERU I PAMĆENJE: Polimlje pred zavetom Svetog Save
SVETINJA KOJA ČUVA TAJNE NEMANJIĆA: Otac Nektarije otkriva neispričane priče iz Manastira Davidovica
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Porodice Manigoda i Kuribak dobijaju sredstva za obnovu kuća i alate, dok deo donacije rešava decenijski problem puta prema selu Dobrigošće.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi o Josifu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto zavist, kleveta i poniženje nisu kraj priče, već početak puta na kome Bog sam preuzima reč.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto reči gube snagu ako se ne potvrđuju životom i kako tajna molitva oblikuje duhovnu istinu.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.