Liturgiju je služio mitropolit Atanasije, koji je pozvao vernike da slede Hristov put i postanu lovci ljudi radi spasenja duša.
U nedelju 18. po Duhovima, na dan molitvenog proslavljanja Prepodobnog Kirijaka Otšelnika — Miholjdan, ktitorska slava manastira manastir Davidovica kod Prijepolja obeležena je svečanom liturgijom koju je služio mitropolit mileševski Atanasije. Ova sveta služba, prožeta duhovnim mirom i radošću, okupila je brojne vernike koji su došli da u molitvi proslave svog nebeskog zaštitnika i ktitora ove drevne svetinje — Prepodobnog Davida.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladike u porti manastira Davidovica
Sasluživali su nastojatelj manastira arhimandrit Nektarije, arhijerejski namesnik prijepoljski protojerej Igor Erić i protođakon Ivan Savić. Povodom praznika, osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač — tradicionalni čin zahvalnosti Bogu i svetitelju ktitoru, koji je kroz vekove čuvao ovu svetinju i vernike koji joj dolaze.
Poziv Hristov koji okuplja hrabre
U svojoj nadahnutoj besedi mitropolit Atanasije podsetio je vernike na duboku poruku života Prepodobnog Davida, rođenog kao Dimitrije, koji je svoj život potpuno posvetio Hristu.
– Prepodobni David, rođen kao Dimitrije ili Dmitar, nije se zadovoljio tim rangom nego je prihvatio ono na šta Gospod Hristos poziva najhrabrije. Ko hoće za Mnom da ide, Gospod reče, neka se odrekne sebe, uzme krst svoj, potpuno, i ide za Mnom. Baš zbog toga ovde je, kroz sva vremena, do dana današnjeg, od onda, sabiralište onih najhrabrijih – poručio je mitropolit.
Foto: Epargija mileševska
Ktitorska slava u manastiru Davidovica
On je govorio o tome kako je Gospod pozvao apostole da ostave mreže i postanu lovci ljudi, ali ne radi propasti, već radi spasenja i večnog života:
– Apostoli su propovedali Živoga Hrista, Boga, Spasitelja, govorili su o spasenju, o Večnom Životu. Oni su uvodili ljude u Carstvo Hristovo, Carstvo Nebesko. Apostol Pavle, a slično njemu i drugi apostoli i svetitelji, do dana današnjega, i oni koji su se ovde podvizavali na ovom mestu, u Davidovici, pozivaju nas da se usličimo Hristu.
Posebno je istakao primer Svetog Save, koji se u potpunosti ugledao na Hristovu nauku i tako postao stub duhovnosti srpskog naroda:
– Zahvaljujući tome svet se spasava, ceo svet, zahvaljujući tome što ima onih koji su gotovi, raspoloženi, odlučni, da potpuno prihvate Hristovu nauku i da se usliče Njemu. A On se usličio Ocu Nebeskome i On nas Njemu privodi, sa Njim nas sjedinjuje. Postati, dakle, lovci ljudi, ali lovci ne radi pogibli i tih ljudi, nego radi njihovog spasenja. Da ih privedemo Bogu Ocu, da ih učinimo građanima Carstva Nebeskoga koje ovde već ima svoje temelje, na zemlji – rekao je mitropolit Atanasije.
Nakon Liturgije, nastojatelj manastira arhimandrit Nektarije zahvalio je mitropolitu na duhovnim rečima i liturgijskoj službi:
– Zahvaljujemo visokopreosvećenom što iz svoje bogate monaške i episkopske riznice sabranom vernom narodu upućuje reči spasenja, što u ime svih prinosi Beskrvnu Žrtvu Tela i Krvi Hristove, što je najvažnije u životu svih ljudi – rekao je arhimandrit.
Manastir Davidovica, osnovan u XIII veku, jedan je od najvažnijih duhovnih stubova ovog kraja. Svake godine ktitorska slava okuplja vernike iz različitih delova zemlje, podsećajući ih na neprolaznu vrednost vere, zajedništva i molitve. Pod svodovima ove tihe, ali snažne svetinje, vekovima se čuva ono najdragocenije — živ odnos čoveka i Boga, koji ne poznaje granice ni vreme.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Dvodnevna poseta stručnog tima iz Beograda obuhvatila je detaljan pregled riznice, crkvenih eksponata i manastirske porte, uz planove za arheološka istraživanja i zaštitu kulturnog nasleđa za buduće generacije.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Tirona po starom i Svetog Teodota Kirinejskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Čada od Mercije, muslimani su u svetom mesecu ramazanu, dok u judaizmu započinje Purim.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U srcu drevne svetinje, uz svetu liturgiju i blagoslov mitropolita mileševskog, vernici su proslavili manastirsku slavu, prisetivši se puta ka spasenju i snage zajedništva u Hristu.
Mitropolit mileševski služio prvu liturgiju pređeosvećenih darova u ovom Velikom postu - vernicima preneo poruku o ljubavi, zajedništvu i unutrašnjoj discipline.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Vernici svih generacija osjetili su snagu molitve i zajedništva, podsećajući se da jedini pravi kompas kroz život vodi kroz Hrista, ljubav i nesebično služenje bližnjima.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.