Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Na dan kada pravoslavna crkva proslavlja vođu nebeskih sila, Arhangela Gavrila, čuvara tajni Božijih i blagovestitelja spasenja, verni narod iz raznih krajeva sabrao se pred svetinjom u kojoj se zemlja dotiče Neba. Vernici, sveštenstvo i monaštvo ispunili su portu manastira, noseći u srcima molitve za zdravlje, mir i oproštaj.
Foto: Eparhija mileševska
Doček vladika u porti Kumanice
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, zajedno sa mitropolitom mileševskim Atanasijem, a sasluživali su im sveštenici iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve, kao i protojerej Sergije iz Ukrajinske Pravoslavne Crkve Moskovske Patrijaršije. Sveti hram bio je ispunjen molitvom, mirisom tamjana i tihim uzdasima duša koje traže utehu, nadu i snagu za dalje.
Poseban pečat liturgiji dao je hor „Sveti apostol i jevanđelist Marko“ iz Podgorice, pod rukovodstvom dirigentkinje Ljudmile Radović, čije pojanje nije bilo samo muzika, već nečujna ruka koja vodi ka Nebu.
Foto: Eparhija mileševska
Liturgiju su služili mitropolit Metodije i mitropolit Atanasije, uz sasluženje više jereja
U besedi nakon pročitanog Jevanđelja, mitropolit Metodije govorio je o sili Imena Hristovog. Reči su padale tiho, ali su u dušama prisutnih budile zaboravljene dubine:
– Ime Gospodnje nije samo reč. To je sila. To je svetlost koja razgoni tamu, snaga pred kojom drhte i duhovi podnebesja. Ova svetinja ovde vekovima zrači tu silu, okuplja ranjene, pokajane, izgubljene, i svima nudi isto: mir, oproštaj, Spasenje – poručio je mitropolit, naglasivši da su temelji Kumanice ukopani u Nebo.
Nakon liturgije, verni narod je sa sveštenstvom krenuo u litijski ophod oko hrama, dok su se pesme anđeoske smenjivale sa tihim molitvama. Potom su osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač, koji je sa ljubavlju pripremio domaćin ovogodišnje slave, gospodin Branislav Kljajević iz Bijelog Polja sa svojom porodicom.
Tada se sabranima obratio i mitropolit Atanasije, čije reči nisu bile tek govor, već duhovno ognjište koje pali srca:
– Crkva je danas pokazala šta jeste: sabor duša okupljenih oko Boga. To nije samo obred, to je Večni Sabor – sabor sa anđelima, svetiteljima, sa svima koji su Gospodu mili. Mi težimo da budemo deo tog Sabora, i kad god se ovde okupimo, mi već jesmo u njemu.
Foto: Eparhija mileševska
Reke vernih iz svih krajeva slile su se na manastirsku slavu Kumanice
U dubokoj duhovnoj tišini koja je usledila, kao da je svako u sebi osetio ono što je mitropolit nazvao „podsećanjem na cilj“ – da nismo stvoreni za prolaznost, već za večnost:
– Sveti anđeli nas vode ka tom cilju. Oni nas podsećaju da se duhovno naoružamo – verom, znanjem, ljubavlju i slogom. To su oružja kojima se brani i zemlja i duša, i njima se osvajaju Nebeska Prostranstva – rekao je mitropolit Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Metodije pričešćuje verni narod
Na predlog igumana manastira, arhimandrita Nikolaja, Mitropolit Atanasije dodelio je priznanja najzaslužnijima za trud, veru i služenje ovoj svetinji, a priznanja je uručio Mitropolit Metodije.
Kako i dolikuje saborima u svetim mestima, slavlje je nastavljeno u duhu trpeze ljubavi, gde nije bila važna količina jela, već toplina hleba koji se lomi zajedno i radost pogleda koji prepoznaju lice brata u drugome.
Manastir Kumanica, koji vekovima leči i telo i dušu, i ove godine posvedočio je ono što se rečima teško opisuje – da gde god se Gospod priziva, a svetitelji molitveno proslavljaju, tamo zemlja postaje Nebo. I da smo svi, bez obzira na slabosti, pozvani – da se tom Nebu približimo.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Mitropoliti Atanasije i Metodije predvodili svečanost u selu Dapsići – vernici poručuju da su dobili svetionik vere i mesto gde se sve granice brišu ljubavlju.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U svetinji posvećenoj Arhangelu Gavrilu služena je molitva koja poziva na duhovno uzrastanje, praštanje i ljubav prema bližnjemu, dok je mitropolit Atanasije podsetio vernike na pravi put kroz post i zajedništvo.
Na praznik posvećen Majci Presvete Bogorodice, ali i na Detinjce, bio je mesto okupljanja vernika iz svih krajeva. Uz liturgiju, darove i reči mitropolita Atanasija, proslava u manastiru Svetog Arhangela Gavrila u Kumanici je donela poruke nade, zajedništva i obnove kroz veru.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
U selu Resen kod Bosilegrada osveštan je hram Svetog proroka Ilije, čija je gradnja započeta u 19. veku, a dovršena tek danas, kada su meštani ispunili obećanje koje su generacije prenosile kao porodični i seoski amanet.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.