U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Na starom Varoškom groblju u Pljevljima, pred grobnicom gde počivaju zemni ostaci roditelja i braće patrijarha Varnave, služen je parastos ovom svetom i mučeničkom patrijarhu, povodom 88. godišnjice njegove končine.
Molitva u mirisu pokošene trave i sveća
Parastos je služio arhiepiskop i mtropolit mileševski Atanasije, zajedno sa episkopom dioklijskim Pajsijem, vikarom Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, a sasluživali su im sveštenici Eparhije mileševske i Mitropolije crnogorsko-primorske.
Foto: Eparhija mileševska
U tišini starog groblja, u mirisu pokošene trave i sveća koje su gorele, okupljeni vernici su zajedno sa sveštenstvom uzneli molitve za dušu patrijarha Varnave, ali i za sve postradale u savezničkom bombardovanju Pljevalja 1944. godine, među kojima je stradalo 25 meštana.
Prisustvo predstavnika lokalne vlasti
Parastosu su prisustvovali i predsednik Opštine Pljevlja dr Dario Vraneš sa saradnicima, kao i predsednica Skupštine opštine Pljevlja Jovana Tošić.
Reči mitropolita Atanasija koje su dotakle srca vernika
Obraćajući se sabranima, vladika Atanasije je rekao reči koje su mnogima dotakle srce:
– Ne možemo da se ne pitamo šta to toliko pokreće sve nas, iz dubine našega bića, da molitveno zajedničimo sa Svetim Patrijarhom Varnavom. On nas pokreće celokupnim svojim bićem, celokupnom svojom pojavom, jer on je taj koji je živeo poput Hrista, koji je išao napred, živeo za drugoga.
Foto: Eparhija mileševska
Parastos su služili mitropolit Atanasije i episkop Pajsije
Mitropolit je podsetio da je patrijarh Varnava živeo u punoj veri, u potpunosti ispunjavajući reči apostola Pavla:
– Niko od nas ne živi sebi i ne umire sebi. Nego, i kad živimo, mi živimo Hristu, a kada umiremo, umiremo Hristu. Tako da, bilo da živimo, bilo da umiremo, mi smo Hristovi.
– Patrijarh Varnava je ličnost koja je adekvatno, potpuno ispunila ovo što se traži od hrišćanina – da pripada svima, i to na takav način da ide ispred svih – kazao je vladika Atanasije i dodao:
– Velika je privilegija pripadati Hristu, biti Njegov. Biti Njegov znači biti potpuno i savršen i osposobljen za sve uslove života, bez obzira kakav je ovaj svet. Ali, ne znaju to svi. To znaju oni koji vole Hrista i koji vole bližnje. Takav je bio Patrijarh Varnava. On je sebe potpuno predao, prineo, Hristu i bližnjima, Crkvi svojoj, svemu rodu ljudskome.
Parastos Patrijarhu Varnavi služi se već više od 15 godina u organizaciji Srpskog kulturnog centra „Patrijarh Varnava“ iz Pljevalja. Svake godine, zajedno sa njime i njegovom porodicom, pominju se i sve žrtve bombardovanja iz 1944. godine, u tišini i molitvi, uz toplo sećanje na one koji su živeli i stradali – „poput Hrista, za druge“.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Mitropoliti Atanasije i Metodije predvodili svečanost u selu Dapsići – vernici poručuju da su dobili svetionik vere i mesto gde se sve granice brišu ljubavlju.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Projekat u Pljevljima vredan više od pola miliona evra, a nakon završetka radova biće postavljen i bronzani spomenik patrijarhu Varnavi Rosiću, jednom od najznačajnijih poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Georgija, okupljajući verni narod i čelne ljude Pljevalja u zajedničkoj molitvi i radosti.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati
Bogosluženje mitropolit crnogorsko-primorskog u Baru još jednom je potvrdilo snagu zajedničke molitve, značaj pokloništva i trajno mesto ovog svetitelja u životu pravoslavnih vernika
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.