Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
U hramu Svete prepodobne Paraskeve u Pljevljima, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je Moleban za kišu i zaštitu od požara, uz sasluženje sveštenoslužitelja Pljevaljskog namesništva i nastojatelja manastira Podmaine, Mitropolije crnogorsko-primorske, jeromonaha Rafaila (Boljevića).
U molitvi je učestvovao i verni narod pljevaljskog kraja, sabravši se u zajedništvu kako bi zatražio od Boga milost i životvornu pomoć u ovim sušnim danima.
Foto: Eparhija mileševska
Moleban za kišu i spas od požara u hramu Svete prepodobne Paraskeve u Pljevljima
Moleban za životvornu vodu i Božju zaštitu
Nakon službe, vladika Atanasije se obratio sabranima pastirskom besedom, podsećajući na neprolaznu vrednost čoveka pred Bogom:
– Gospod naš Isus Hristos nas podseća da smo dragoceni Ocu Nebeskome. Toliko smo dragoceni da je On i Njega, Sina Svoga, da nam proprti put na zemlji, da razgrne zlo i sve prepreke, i da nas vodi sa Sobom, prokrčenim putem. Istina, pozvao nas je da se u svemu ugledamo na Njega, jer je to način hođenja u život večni.
Foto: Eparhija mileševska
Moleban za kišu i spas od požara u hramu Svete prepodobne Paraskeve u Pljevljima
Vladika je naglasio da se hrišćani, a naročito u kriznim vremenima, moraju dokazivati kao istinski Hristovi, pozivajući vernike na borbu protiv svega što udaljava od Boga:
– Treba da obećamo da ćemo biti vršioci volje Njegove, da ćemo se uključiti u borbu protiv bolesti, protiv mržnje, protiv greha, a za ljubav, za život večni. Zato ga molimo da nam obezbedi čisto hođenje, bezbedan put i da nam vrati one Darove koje smo mi protraćili, potrošili, koje smo na početku sigurno imali jer nas je snabdeo Svojim Darovima.
Naglašavajući da su kušnje deo hrišćanskog puta, mitropolit Atanasije je poručio:
– U kriznim vremenima, a prošli smo kroz mnoga, ono prvo što treba paziti da nam ne umakne, jeste da se dokažemo da smo Hristovi. U kriznim vremenima da se dobro u sebi utvrdimo i identifikujemo kao Hristovi, i da znamo da Crkva Hristova ima svoj poredak. U kriznim vremenima da se ne rastrojimo nego da znamo kome pripadamo. Pripadamo Ocu Nebeskome, Hristu, pripadamo Crkvi Njegovoj, idemo putem Svetoga Save. Da se ne rastrojimo, da se ne raspemo.
Foto: Eparhija mileševska
Moleban za kišu i spas od požara u hramu Svete prepodobne Paraskeve u Pljevljima
Bratski sastanak i pitanja iz života Crkve
Po završetku bogosluženja, mitropolit Atanasije je u parohijskom domu održao bratski sastanak sa sveštenoslužiteljima Pljevaljskog namesništva. Tom prilikom razmotrena su brojna pitanja iz života Crkve u svetlu trenutnih okolnosti i izazova sa kojima se vernici i pastiri suočavaju u okruženju i svetu.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Dok vatrena stihija preti ljudima, domovima i prirodi, a dim guši horizonte, u svim sabornim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske služen je moleban za kišu – drevni vapaj koji se pokreće samo u najtežim vremenima.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.