Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
U Patrasu, trećem po veličini gradu Grčke, dogodilo se čudo koje je dirnulo pravoslavne vernike i van granica ove zemlje. Veliki požar koji je zahvatio okolinu grada opasno je prišao hramu Svetog Gervazija, ali je, iznenađujuće, svetinja ostala netaknuta.
Prema svedočenju očevica, plamen je uništio okolnu vegetaciju, a gust dim je stvarao gušenje. Ipak, hram je ostao neoštećen, što vernici pripisuju čudotvornoj intervenciji Svetog Gervazija, prenosi grčki pravoslavni portal Vima Orthodoxias.
Vernici svedoče o "živom čudu"
Stanovnici okolnih mesta govore o "živom čudu", naglašavajući da je teško objasniti kako hram nije pretrpeo nikakvu štetu dok je požar uništavao sve oko njega. Sveti Gervazije, posebno poštovan u Patrasu i Ahaji, poznat je po svojoj ljubavi i zaštiti vernika.
Wikipedia/Nikoskpa
Grobno mesto Svetog Gervazija u hramu koji mu je posvećen
Ovaj događaj već je postao tema razgovora širom regiona, a mnogi vernici pristižu u svetište da zahvale svecu za očuvanje hrama. Lokalna vlast nastavlja gašenje požara i poziva građane da ostanu oprezni, jer vremenski uslovi i dalje ostaju teški.
Sveti Gervazije Paraskevpulos i mošti u hramu
U svetlu ovog čuda, važno je napomenuti da se u crkvi Svetog Gervazija u Patrasu nalaze i mošti ovog svetitelja, poznatog kao Gervazije Paraskevpulos. Rođen je 1877. godine u Arkadiji, u naselju Kernitsa, bio je monah i sveštenik u Patrasu, poznat po svom duhovnom životu i službi. Patrijarh carigradski Vartolomej kanonizovao ga je 2023. godine.
Wikipedia/F. Takop.
Mošti Svetog Gervazija
Hram Svetog Gervazija u Patrasu ne samo da je preživeo prirodnu nepogodu, već je i mesto gde se čuvaju mošti svetitelja iz 20. veka, što dodatno potvrđuje njegovu duhovnu snagu i značaj za pravoslavne vernike.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
U Lekelu kod Tepelena, na jugu Albanije, vatrena stihija pretvorila je u pepeo pravoslavni hram iz 1800, dok su eksplozije bombi unele dodatnu paniku među meštane koji su bežali iz svojih domova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Dok vatrena stihija preti ljudima, domovima i prirodi, a dim guši horizonte, u svim sabornim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske služen je moleban za kišu – drevni vapaj koji se pokreće samo u najtežim vremenima.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.