Duhovna riznica 15.08.2025 | 07:30

ŠTA SE DESI KADA JEDAN NAROD ZABORAVI NA BOGA? Vladika Nikolaj otkriva kako čak i izabrani mogu izgubiti milost Božju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ŠTA SE DESI KADA JEDAN NAROD ZABORAVI NA BOGA? Vladika Nikolaj otkriva kako čak i izabrani mogu izgubiti milost Božju
Religija.rs,Shutterstock/ArtMari

U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.

Šta bi prorok Isaija rekao da danas hoda među nama? U svojoj besedi vladike Nikolaja Velimirovića odjekuju reči koje uznemiruju i opominju: Božja ljubav je neizmerna, ali čak i narod kojem je podario čuda može da Mu okrene leđa.

“Sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše Mene”, govori prorok, prizivajući nebesa i zemlju da posvedoče žalbu i gnev koji oseća Gospod. Ova poruka nije samo istorijska – ona je opomena svakome od nas: svakodnevno biramo između svetosti i iskušenja, između vere i idolopoklonstva.

Beseda o žalbi Božjoj na narod neverni

Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer

Gospod govori: sinove odgojih
i podigoh, a oni se odvrgoše mene. (Isa. 1, 2)

Gnjev, gnjev Božji! U gnjevu odvraća se Bog od naroda izbranog i žali se na nj ostalim stvorenjima Svojim, žali se nebesima i zemlji.

Čujte, angeli moji sveti i slovesni, i čujte sve tvari zemaljske beslovesne! Htedoh narod ovaj učiniti svetim i slovesnim, a on se unizi ispod tvari beslovesnih nečistotom i neblagodarnošću. Nazvah ih sinovima Svojim i uzvisih ih, a oni Mi okretoše leđa i odoše za skvernim idolima!

Gnjev, gnjev Božji, gnjev ljubavi, koja i po hiljaditi put čini dobro gubavcu, no koja i po hiljaditi put biva popljuvana od gubavca.

Kad bi sve mrtve stihije progovorile, mogle bi, sa svim živim tvarima, posvedočiti prevelika čudesa koja jedini i živi Bog učini u Misiru i u pustinji za narod Izrailjski, samo da bi se ovaj narod odvratio od idolopoklonstva i poverovao u jedinoga živoga i svemogućega Boga.

To bi mogla posvedočiti i voda i krv, i kamen i drvo, i tama i oganj, i žabe i muhe, i ptice i zmije, i bolest i smrt, i oblak i dim, i vetar i mana, i bakar i gvožđe, zajedno sa faraonom i mnogobrojnim narodima, čudesno pobeđenim rukom Božjom i uklonjenim s puta narodu Izrailjskom. Pa ipak, taj narod se odvrže od Boga i ode za idolima!

To je strašno viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjeg. O braćo moja, pomislite, kakvo bi viđenje imao prorok Isaija za nas, kad bi se danas pojavio u našem narodu!

O Gospode, jedini živi i jedini svemoćni, prikuj um i srce naše uz Tebe, Boga istinoga, i sačuvaj nas, sačuvaj nas odstupništva od Tebe. Tebi slava i hvala vavek. Amin.