ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.
Šta bi prorok Isaija rekao da danas hoda među nama? U svojoj besedi vladike Nikolaja Velimirovića odjekuju reči koje uznemiruju i opominju: Božja ljubav je neizmerna, ali čak i narod kojem je podario čuda može da Mu okrene leđa.
“Sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše Mene”, govori prorok, prizivajući nebesa i zemlju da posvedoče žalbu i gnev koji oseća Gospod. Ova poruka nije samo istorijska – ona je opomena svakome od nas: svakodnevno biramo između svetosti i iskušenja, između vere i idolopoklonstva.
Čujte nebesa i slušaj zemljo, jer
Gnjev, gnjev Božji! U gnjevu odvraća se Bog od naroda izbranog i žali se na nj ostalim stvorenjima Svojim, žali se nebesima i zemlji.
Čujte, angeli moji sveti i slovesni, i čujte sve tvari zemaljske beslovesne! Htedoh narod ovaj učiniti svetim i slovesnim, a on se unizi ispod tvari beslovesnih nečistotom i neblagodarnošću. Nazvah ih sinovima Svojim i uzvisih ih, a oni Mi okretoše leđa i odoše za skvernim idolima!
Gnjev, gnjev Božji, gnjev ljubavi, koja i po hiljaditi put čini dobro gubavcu, no koja i po hiljaditi put biva popljuvana od gubavca.
Kad bi sve mrtve stihije progovorile, mogle bi, sa svim živim tvarima, posvedočiti prevelika čudesa koja jedini i živi Bog učini u Misiru i u pustinji za narod Izrailjski, samo da bi se ovaj narod odvratio od idolopoklonstva i poverovao u jedinoga živoga i svemogućega Boga.
To bi mogla posvedočiti i voda i krv, i kamen i drvo, i tama i oganj, i žabe i muhe, i ptice i zmije, i bolest i smrt, i oblak i dim, i vetar i mana, i bakar i gvožđe, zajedno sa faraonom i mnogobrojnim narodima, čudesno pobeđenim rukom Božjom i uklonjenim s puta narodu Izrailjskom. Pa ipak, taj narod se odvrže od Boga i ode za idolima!
To je strašno viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjeg. O braćo moja, pomislite, kakvo bi viđenje imao prorok Isaija za nas, kad bi se danas pojavio u našem narodu!
O Gospode, jedini živi i jedini svemoćni, prikuj um i srce naše uz Tebe, Boga istinoga, i sačuvaj nas, sačuvaj nas odstupništva od Tebe. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U današnjoj besedi za petak sedme sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu zbog koje mnogi gube Božju naklonost, a retki zadobijaju Njegovu neograničenu milost.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.
U besedi za 10. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na iznenadni i neizbežni Sud koji će razotkriti svaku tajnu, razoriti sve prolazno i suditi svakom čoveku posebno – dan Gospodnji.
U besedi za 9. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da nas očekuje trenutak koji će zauvek razdvojiti pravedne od nepravednih, radost od žalosti, svetlost od tame — i da nas taj čas može zateći nespremne.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.