ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.
Živimo u vremenu kada se svetinje sve češće dovode u pitanje, a istine bivaju izobličavane, tako da beseda Svetog vladike Nikolaja za 9. subotu po Duhovima odzvanja kao snažan poziv na čuvanje nepokolebljive vere i poštovanja prema Božjoj svetinji. Njegove reči nas podsećaju da se istinska svetinja ne menja ni pred ruganjem, niti pred osporavanjem, jer je Bog nepokolebljiv i nepobediv, kao vetar što odnosi prašinu praznih reči i dela.
U doba brojnih rugača koji se diče svojim „delima“, ova duhovna poruka snažno osvetljava put istinskog poštovanja i strpljivog iščekivanja pravde Božje.
I ovo znajte najpre da će u pošljednje dane doći rugači koji će živeti po svojijem željama. (II Pet, 3, 3)
Da li se ogledalo menja i krivi, kad rugač stoji pred njim smejući se i rugajući se ogledalu? Ne, ogledalo se ne menja i ne krivi, nego ostaje kakvo je i bilo. Ni Bog se, braćo, ne menja i ne krivi, kad mu se rugači smeju i rugaju.
Nepromenljivi i prečisti Bog zna da se rugač samome sebi ruga. Svojim ruganjem svetinji Božjoj rugač sebe krivi i sebe pravi nakazom. A svetinja Božja stoji netaknuta.
O kako su već u naše vreme, u naše dane, pristigli mnogi rugači! Mnogi, premnogi – no njihovo je mnoštvo nemoćnije od Jednog Jedinog. Šta je mnoštvo prašine pred jednim jakim vetrom? Samo treba čekati, naoružan strpljenjem, čekati dok vetar jak ne dune.
Pristigli su mnogi, premnogi rugači koji se rugaju Božjoj reči. Oni nude svoje reči mesto Božjih, nesvete mesto svetih, gnojne mesto zdravih, smrtonosne mesto životvornih. No reč je Božja kao jak vetar, a njihove su reči kao prašina.
Rugači su pristigli, mnogi, premnogi, koji se rugaju Božjim delima, i još će više pristizati. Oni hvale svoja dela iznad Božjih dela i vele da su dela ruku njihovih bolja i razumnija od dela Božjih.
Njihova su dela krađa, jer sve što su dobroga sagradili, sagradili su od Božjeg materijala i prema ugledu na Božje građevine; i sve što su zloga sagradili, sagradili su od đavolskog materijala i po ugledu na đavolske građevine.
Čime se, dakle, hvali prašina? Čime će se hvaliti rugači danas-sutra, kad divlji magarci budu toptali kopitama po grobovima njihovim?
Gospode prečisti, svete su reči Tvoje i silne kao jak vetar, i sveta su dela Tvoja i nema im ni broja ni mere. Gospode prečisti, spasi jezik naš od ruganja, i spasi život naš od rugača. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koji je uslov da smrtnik primi nebesku milost i kako se oslobađanjem od telesnih strasti otvaraju vrata večnom miru i blagodati — poruka koja menja pogled na život i veru.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.
U besedi za 9. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razobličava ljude koji zrače prividom, a u suštini suše i zavode. Za njih, kaže, nije Bog odredio tamu — sami su je izabrali.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se iza prividne slobode često krije put koji vodi ka duhovnom rasulu, gubitku smisla i udaljavanju od života.
U svojoj besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako prorok Isaija vidi svet u kome sukobi nestaju, a ljudi se okupljaju u veri, ljubavi i miru.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Ako bi tokom pričešća ljudi, čije su duše oskvrnjene nepokajanim gresima videli njihov duhovni izgled, bili bi užasnuti, istakao je sveštenik.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.