ZAŠTO NAM JE UM STALNO U HAOSU I KAKO DA GA SMIRIMO: Vladika Nikolaj otkriva najveću tajnu duhovnog mira
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.
Živimo u vremenu kada se svetinje sve češće dovode u pitanje, a istine bivaju izobličavane, tako da beseda Svetog vladike Nikolaja za 9. subotu po Duhovima odzvanja kao snažan poziv na čuvanje nepokolebljive vere i poštovanja prema Božjoj svetinji. Njegove reči nas podsećaju da se istinska svetinja ne menja ni pred ruganjem, niti pred osporavanjem, jer je Bog nepokolebljiv i nepobediv, kao vetar što odnosi prašinu praznih reči i dela.
U doba brojnih rugača koji se diče svojim „delima“, ova duhovna poruka snažno osvetljava put istinskog poštovanja i strpljivog iščekivanja pravde Božje.
I ovo znajte najpre da će u pošljednje dane doći rugači koji će živeti po svojijem željama. (II Pet, 3, 3)
Da li se ogledalo menja i krivi, kad rugač stoji pred njim smejući se i rugajući se ogledalu? Ne, ogledalo se ne menja i ne krivi, nego ostaje kakvo je i bilo. Ni Bog se, braćo, ne menja i ne krivi, kad mu se rugači smeju i rugaju.
Nepromenljivi i prečisti Bog zna da se rugač samome sebi ruga. Svojim ruganjem svetinji Božjoj rugač sebe krivi i sebe pravi nakazom. A svetinja Božja stoji netaknuta.
O kako su već u naše vreme, u naše dane, pristigli mnogi rugači! Mnogi, premnogi – no njihovo je mnoštvo nemoćnije od Jednog Jedinog. Šta je mnoštvo prašine pred jednim jakim vetrom? Samo treba čekati, naoružan strpljenjem, čekati dok vetar jak ne dune.
Pristigli su mnogi, premnogi rugači koji se rugaju Božjoj reči. Oni nude svoje reči mesto Božjih, nesvete mesto svetih, gnojne mesto zdravih, smrtonosne mesto životvornih. No reč je Božja kao jak vetar, a njihove su reči kao prašina.
Rugači su pristigli, mnogi, premnogi, koji se rugaju Božjim delima, i još će više pristizati. Oni hvale svoja dela iznad Božjih dela i vele da su dela ruku njihovih bolja i razumnija od dela Božjih.
Njihova su dela krađa, jer sve što su dobroga sagradili, sagradili su od Božjeg materijala i prema ugledu na Božje građevine; i sve što su zloga sagradili, sagradili su od đavolskog materijala i po ugledu na đavolske građevine.
Čime se, dakle, hvali prašina? Čime će se hvaliti rugači danas-sutra, kad divlji magarci budu toptali kopitama po grobovima njihovim?
Gospode prečisti, svete su reči Tvoje i silne kao jak vetar, i sveta su dela Tvoja i nema im ni broja ni mere. Gospode prečisti, spasi jezik naš od ruganja, i spasi život naš od rugača. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koji je uslov da smrtnik primi nebesku milost i kako se oslobađanjem od telesnih strasti otvaraju vrata večnom miru i blagodati — poruka koja menja pogled na život i veru.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.
U besedi za 9. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razobličava ljude koji zrače prividom, a u suštini suše i zavode. Za njih, kaže, nije Bog odredio tamu — sami su je izabrali.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
U besedi za Nedelju bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja moć razvezuje najteže okove i vraća izgubljeni mir duši.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak Sedmice bludnog sina otkriva da se daleko od očiju drugih, u srcu, rađa ono što može pokvariti reči i dela.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Kada pohlepa i sebičnost guše dobrotu, poruka Prepodobnog Nikodima Agiorita pokazuje kako hrabrost i istrajnost oblikuju unutrašnju svetlost.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Kada pohlepa i sebičnost guše dobrotu, poruka Prepodobnog Nikodima Agiorita pokazuje kako hrabrost i istrajnost oblikuju unutrašnju svetlost.
Među 41 uzorkom, hilandarski med je proglašen najboljim na Trećem međunarodnom ocenjivanju, potvrđujući vekovnu tradiciju monaškog pčelarstva.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.