U vremenu kada se zlo često naziva hrabrošću, a greh slobodom, reči vladike Nikolaja Velimirovića odzvanjaju kao truba opomene nad savremenim čovekom koji, obuzet iluzijom Božije beskrajne tolerancije, zaboravlja na Njegovu neumitnu pravdu.
Njegova današnja beseda za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima snažno podseća da Bog nije pristrasan – ako nije poštedeo pale anđele, niti potopljeni svet, niti ognjem sažete gradove, kako će onda poštedeti grešnika koji se u svojoj gordosti ruga milosti Božjoj? Ovo je reč koja ne miluje, već budi – reč koju danas vredi pročitati više nego ikada.
Beseda o neumitnoj pravdi Božjoj
Jer kad Bog ne poštedje angela
koji sagriješiše, nego ih metnu u
okove mraka paklenoga. (II Pet. 2, 4)
Kako će poštedeti grešna čoveka? I prvoga svijeta ne poštedje nego samosnoga Noja, propovijednika pravde, potop na svijet bezbožnički; i gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi – kako, dakle, da poštedi tebe, grešni čoveče?
Zar si mu ti miliji i dragoceniji od miliona anđela, i od tolikih naroda, potopljenih potopom, i od mnogoljudnih gradova? Pa kad anđele nizvrgnu u mrak pakleni, i narode potopi potopom, i gradove ognjem sažeže – čemu se ti nadaš grešeći, neprestano grešeći i od greha neodstupajući?
U milost Božju, veliš? No, zar je Bog milostiviji sada nego što je bio onda? Zar se Bog menja kao čovek? Ne nadaj se bez mere, nego prema meri tvoga truda oko popravke života neka bude i nada tvoja. Vaistinu velika je milost Božja, duga je trpljivost Božja, bezgranična ljubav Božja.
Gle, Bog tebe više miluje i ljubi nego ti sam sebe; i većma ti On želi spasenja nego ti sam sebi – no ko se do kraja ruga milosti Božjoj, ko se do kraja ismeva nad strpljenjem Božjim, i ko se do kraja protivi ljubavi Božjoj, hoće li ga Bog silom uvesti u carstvo svoje i učiniti sugrađaninom anđela i svetitelja?
O, kako je strašan mrak pakleni, i zveka okova, i škrgut zuba! Tu stanuju oni koji se narugaše milosti Božjoj, protiviše ljubavi Božjoj.
Zar ćeš i ti tamo, zabludela dušo? Bog ne želi da i ti odeš tamo; anđeli tuguju što si se uputila tamo; svetitelji se mole da se povratiš; crkva prinosi žrtve za tebe da se urazumiš.
Ako sve to prezreš – o, zar ćeš sve prezreti! – kakvu onda milost očekuješ od Boga? O Gospode pravedni, pomozi nam da se blagovremeno trgnemo s puta ka mraku paklenome, urazumi nas i u dobru ukrepi pre nego što pošlješ anđela, da nam dušu uzme.
Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Dok sanjamo o venčanjima, krunama i slavi, možda upravo ova noć bude poslednja – beseda Svetog Nikolaja Velimirovića za utorak 5. sedmice po Duhovima uči nas kako da živimo svaki dan kao da je poslednji.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
U današnjoj besedi za petak sedme sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu zbog koje mnogi gube Božju naklonost, a retki zadobijaju Njegovu neograničenu milost.
U pouci za subotu 7. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je trezvenost najjače oružje protiv zla i kako da na vreme osetimo njegov smrad pre nego što nas zavede i odvede u propast.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?