Duhovna riznica 04.08.2025 | 07:30

U OVIM SITUACIJAMA BOG NE PRAŠTA: Vladika Nikolaj kroz reči Svetog pisma razotkriva veliku zabludu današnjeg čoveka

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
U OVIM SITUACIJAMA BOG NE PRAŠTA: Vladika Nikolaj kroz reči Svetog pisma razotkriva veliku zabludu današnjeg čoveka
Freepik

Mnogi veruju da milost Gospodnja briše greh, ali beseda Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog razotkriva surovu realnost Božije pravde – podsećajući da niko nije iznad Njegove osude.

U vremenu kada se zlo često naziva hrabrošću, a greh slobodom, reči vladike Nikolaja Velimirovića odzvanjaju kao truba opomene nad savremenim čovekom koji, obuzet iluzijom Božije beskrajne tolerancije, zaboravlja na Njegovu neumitnu pravdu.

Njegova današnja beseda za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima snažno podseća da Bog nije pristrasan – ako nije poštedeo pale anđele, niti potopljeni svet, niti ognjem sažete gradove, kako će onda poštedeti grešnika koji se u svojoj gordosti ruga milosti Božjoj? Ovo je reč koja ne miluje, već budi – reč koju danas vredi pročitati više nego ikada.

Beseda o neumitnoj pravdi Božjoj

Jer kad Bog ne poštedje angela

koji sagriješiše, nego ih metnu u
okove mraka paklenoga. (II Pet. 2, 4)

Kako će poštedeti grešna čoveka? I prvoga svijeta ne poštedje nego samosnoga Noja, propovijednika pravde, potop na svijet bezbožnički; i gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi – kako, dakle, da poštedi tebe, grešni čoveče?

Zar si mu ti miliji i dragoceniji od miliona anđela, i od tolikih naroda, potopljenih potopom, i od mnogoljudnih gradova? Pa kad anđele nizvrgnu u mrak pakleni, i narode potopi potopom, i gradove ognjem sažeže – čemu se ti nadaš grešeći, neprestano grešeći i od greha neodstupajući?

U milost Božju, veliš? No, zar je Bog milostiviji sada nego što je bio onda? Zar se Bog menja kao čovek? Ne nadaj se bez mere, nego prema meri tvoga truda oko popravke života neka bude i nada tvoja. Vaistinu velika je milost Božja, duga je trpljivost Božja, bezgranična ljubav Božja.

Gle, Bog tebe više miluje i ljubi nego ti sam sebe; i većma ti On želi spasenja nego ti sam sebi – no ko se do kraja ruga milosti Božjoj, ko se do kraja ismeva nad strpljenjem Božjim, i ko se do kraja protivi ljubavi Božjoj, hoće li ga Bog silom uvesti u carstvo svoje i učiniti sugrađaninom anđela i svetitelja?

O, kako je strašan mrak pakleni, i zveka okova, i škrgut zuba! Tu stanuju oni koji se narugaše milosti Božjoj, protiviše ljubavi Božjoj.

Zar ćeš i ti tamo, zabludela dušo? Bog ne želi da i ti odeš tamo; anđeli tuguju što si se uputila tamo; svetitelji se mole da se povratiš; crkva prinosi žrtve za tebe da se urazumiš.

Ako sve to prezreš – o, zar ćeš sve prezreti! – kakvu onda milost očekuješ od Boga? O Gospode pravedni, pomozi nam da se blagovremeno trgnemo s puta ka mraku paklenome, urazumi nas i u dobru ukrepi pre nego što pošlješ anđela, da nam dušu uzme.

Tebi slava i hvala vavek. Amin.