Poznati pravoslavni misionar i lekar, protojerej Evangelos Papanikolau, optužio je arhiepiskopa Kipra za pretnje i pritiske na patrijarha carigradskog u cilju uklanjanja mitropolita Tihika, što bi moglo izazvati ozbiljne podele u pravoslavnoj crkvi.
Jedan od najuglednijih grčkih pravoslavnih sveštenika, protojerej, lekar i misionar u Kamerunu, otac Evangelos Papanikolau, uzdrmao je crkvene krugove Grčke i širu pravoslavnu javnost javnom izjavom u kojoj je optužio arhiepiskopa kiparskog Georgija da je pokušao da uceni patrijarha carigradskog Vartolomeja.
Ova šokantna tvrdnja izrečena je 29. jula 2025. godine i preneta na zvaničnom sajtu grčkog ogranka Saveza pravoslavnih novinara.
Otac Papanikolau, poznat po svojoj verodostojnosti i duhovnoj razboritosti, izgovorio je reči koje su izazvale duboku zabrinutost:
– Priča se da na Kipru arhiepiskop Georgije govori: „Ako patrijarh ne presudi kako ja hoću, onda ću početi da pominjem Onufrija.“ Baš lepo... I to crkvena pitanja, ni manje ni više! Ako je ovo situacija u kojoj smo...
Slučaj mitropolita Tihika – jezgro raskola?
Ova izjava dolazi u trenutku kada se Kiparska pravoslavna crkva nalazi u ozbiljnoj krizi, čiji je epicentar slučaj mitropolita pafoskog Tihika. Arhiepiskop Georgije se u crkvenim i verničkim krugovima sve češće označava kao glavni uzročnik te krize.
Mitropolit Tihik je, bez kanonski zasnovane odluke Svetog Sinoda, svrgnut sa trona i zabranjeno mu je da bogosluži – čak i na parastosu svoje pokojne majke. Njegova plata je samovoljno smanjena za 55%, bez formalnog obrazloženja. Očekuje se da krajnju reč o ovom slučaju donese Carigradska Patrijaršija.
Uprkos svemu, i među sveštenstvom i među vernicima na Kipru prevladava uverenje da su optužbe protiv mitropolita Tihika neutemeljene. Veruje se da će patrijarh Vartolomej i Sveti Sinod odbaciti dosadašnju, mnogi kažu nekanonsku odluku arhiepiskopa Georgija.
Još uznemirujuće su tvrdnje da iz krugova bliskih arhiepiskopu Georgiju, neformalnim kanalima, stižu pretnje i klevete na račun mitropolita Tihika. Najozbiljnije optužbe govore da arhiepiskop lično vrši pritisak na patrijarha Vartolomeja da potvrdi njegovu odluku i trajno ukloni Tihika iz sveštene službe.
Ukoliko do toga ne dođe, arhiepiskop Georgije navodno preti da će tokom liturgije prestati da pominje poglavara Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolita Epifanija, i da će umesto njega početi da pominje mitropolita Onufrija, koji se nalazi pod jurisdikcijom Moskovske patrijaršije.
Takav potez bi imao ozbiljne posledice – kako na unutrašnjem crkvenom planu, tako i na širem geopolitičkom nivou.
Prema pojedinim izvorima, ovakav način delovanja nije novost za arhiepiskopa Georgija. Slične metode navodno je koristio i u slučajevima spora oko kapele Svetog Jefrema, kao i u vezi sa dokumentom „Ispovedanje vere“.
Nasuprot tome, mitropolit Tihik, iako izložen nepravednim napadima, ostaje u duhovnoj tišini i smirenju, ne odgovarajući javno na uvrede. Njegovo dostojanstveno ćutanje izaziva poštovanje među vernim narodom, dok izjave i postupci arhiepiskopa ostavljaju utisak osvetoljubivosti i gubitka unutrašnje sabranosti.
Zaboravlja se, možda i namerno, da Carigradska Patrijaršija istorijski zauzima čvrst i nepomirljiv stav prema svakom obliku ucene i manipulacije. Neretko su upravo oni koji su pokušavali da utiču na odluke patrijaršijskog trona bivali najstrože kažnjeni, a njihove namere osujećene.
U svetlu svega navedenog, oči celog pravoslavnog sveta uprte su u Carigrad, s nadom da će patrijarh Vartolomej, koji već više od tri decenije dosledno štiti pravo na žalbu Svetoj Carigradskoj Patrijaršiji, doneti razboritu i pravičnu odluku – oslobođenu svakog pritiska.
Presuda u korist mitropolita Tihika ne bi bila samo čin pravde, već i snažna poruka celokupnom pravoslavlju: da Crkva nije prostor za lične obračune, već božanski utemeljen poredak istine, pravde i Svetog Predanja.
Poglavar Carigradske patrijaršije stiže u Vašington i Njujork, gde će razgovarati o slobodi vere, zaštiti prirode i ulozi Pravoslavlja u savremenom svetu, ali i večerati sa najmoćnijim ljudima američke diplomatije.
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve poručuje da EU primenjuje dvostruke standarde, otkriva kako se uništava pravoslavno nasleđe i upozorava da genocid nad Grcima na Kipru traje i danas.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Veći deo bratstva manastira na Sinaju samoinicijativno je izabrao novu upravu i zatražio priznanje Jerusalimske patrijaršije, dok arhiepiskop Damjan, uz podršku grčke države, pokreće žalbu Vaseljenskoj patrijaršiji.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.