Poznati pravoslavni misionar i lekar, protojerej Evangelos Papanikolau, optužio je arhiepiskopa Kipra za pretnje i pritiske na patrijarha carigradskog u cilju uklanjanja mitropolita Tihika, što bi moglo izazvati ozbiljne podele u pravoslavnoj crkvi.
Jedan od najuglednijih grčkih pravoslavnih sveštenika, protojerej, lekar i misionar u Kamerunu, otac Evangelos Papanikolau, uzdrmao je crkvene krugove Grčke i širu pravoslavnu javnost javnom izjavom u kojoj je optužio arhiepiskopa kiparskog Georgija da je pokušao da uceni patrijarha carigradskog Vartolomeja.
Ova šokantna tvrdnja izrečena je 29. jula 2025. godine i preneta na zvaničnom sajtu grčkog ogranka Saveza pravoslavnih novinara.
Otac Papanikolau, poznat po svojoj verodostojnosti i duhovnoj razboritosti, izgovorio je reči koje su izazvale duboku zabrinutost:
– Priča se da na Kipru arhiepiskop Georgije govori: „Ako patrijarh ne presudi kako ja hoću, onda ću početi da pominjem Onufrija.“ Baš lepo... I to crkvena pitanja, ni manje ni više! Ako je ovo situacija u kojoj smo...
Slučaj mitropolita Tihika – jezgro raskola?
Ova izjava dolazi u trenutku kada se Kiparska pravoslavna crkva nalazi u ozbiljnoj krizi, čiji je epicentar slučaj mitropolita pafoskog Tihika. Arhiepiskop Georgije se u crkvenim i verničkim krugovima sve češće označava kao glavni uzročnik te krize.
Mitropolit Tihik je, bez kanonski zasnovane odluke Svetog Sinoda, svrgnut sa trona i zabranjeno mu je da bogosluži – čak i na parastosu svoje pokojne majke. Njegova plata je samovoljno smanjena za 55%, bez formalnog obrazloženja. Očekuje se da krajnju reč o ovom slučaju donese Carigradska Patrijaršija.
Uprkos svemu, i među sveštenstvom i među vernicima na Kipru prevladava uverenje da su optužbe protiv mitropolita Tihika neutemeljene. Veruje se da će patrijarh Vartolomej i Sveti Sinod odbaciti dosadašnju, mnogi kažu nekanonsku odluku arhiepiskopa Georgija.
Još uznemirujuće su tvrdnje da iz krugova bliskih arhiepiskopu Georgiju, neformalnim kanalima, stižu pretnje i klevete na račun mitropolita Tihika. Najozbiljnije optužbe govore da arhiepiskop lično vrši pritisak na patrijarha Vartolomeja da potvrdi njegovu odluku i trajno ukloni Tihika iz sveštene službe.
Ukoliko do toga ne dođe, arhiepiskop Georgije navodno preti da će tokom liturgije prestati da pominje poglavara Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolita Epifanija, i da će umesto njega početi da pominje mitropolita Onufrija, koji se nalazi pod jurisdikcijom Moskovske patrijaršije.
Takav potez bi imao ozbiljne posledice – kako na unutrašnjem crkvenom planu, tako i na širem geopolitičkom nivou.
Prema pojedinim izvorima, ovakav način delovanja nije novost za arhiepiskopa Georgija. Slične metode navodno je koristio i u slučajevima spora oko kapele Svetog Jefrema, kao i u vezi sa dokumentom „Ispovedanje vere“.
Nasuprot tome, mitropolit Tihik, iako izložen nepravednim napadima, ostaje u duhovnoj tišini i smirenju, ne odgovarajući javno na uvrede. Njegovo dostojanstveno ćutanje izaziva poštovanje među vernim narodom, dok izjave i postupci arhiepiskopa ostavljaju utisak osvetoljubivosti i gubitka unutrašnje sabranosti.
Zaboravlja se, možda i namerno, da Carigradska Patrijaršija istorijski zauzima čvrst i nepomirljiv stav prema svakom obliku ucene i manipulacije. Neretko su upravo oni koji su pokušavali da utiču na odluke patrijaršijskog trona bivali najstrože kažnjeni, a njihove namere osujećene.
U svetlu svega navedenog, oči celog pravoslavnog sveta uprte su u Carigrad, s nadom da će patrijarh Vartolomej, koji već više od tri decenije dosledno štiti pravo na žalbu Svetoj Carigradskoj Patrijaršiji, doneti razboritu i pravičnu odluku – oslobođenu svakog pritiska.
Presuda u korist mitropolita Tihika ne bi bila samo čin pravde, već i snažna poruka celokupnom pravoslavlju: da Crkva nije prostor za lične obračune, već božanski utemeljen poredak istine, pravde i Svetog Predanja.
Poglavar Carigradske patrijaršije stiže u Vašington i Njujork, gde će razgovarati o slobodi vere, zaštiti prirode i ulozi Pravoslavlja u savremenom svetu, ali i večerati sa najmoćnijim ljudima američke diplomatije.
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve poručuje da EU primenjuje dvostruke standarde, otkriva kako se uništava pravoslavno nasleđe i upozorava da genocid nad Grcima na Kipru traje i danas.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Veći deo bratstva manastira na Sinaju samoinicijativno je izabrao novu upravu i zatražio priznanje Jerusalimske patrijaršije, dok arhiepiskop Damjan, uz podršku grčke države, pokreće žalbu Vaseljenskoj patrijaršiji.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.