Poglavar Kiparske pravoslavne crkve poručuje da EU primenjuje dvostruke standarde, otkriva kako se uništava pravoslavno nasleđe i upozorava da genocid nad Grcima na Kipru traje i danas.
Povodom 51. godišnjice invazije Turske na Kipar, arhiepiskop Kiparske pravoslavne crkve Georgije u opširnom intervjuu visokog političkog značaja za list „O Fileleftheros“ šalje snažnu poruku da je metoda ustupaka prema Turskoj propala i da rešenje kiparskog pitanja pre svega zavisi od odlučnosti i strategije Grčke.
– Mnogo puta smo isprobali taktiku kompromisa i ona nije dala nikakav rezultat. Naprotiv, samo je ojačala agresivnost okupatora. Turska svoje interese sprovodi metodično, dok smo mi pozvani da ih zaustavimo odvraćanjem koje ima cenu – ističe on.
Evropska jednakost: Prava koja nam se uskraćuju u sopstvenoj zemlji
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve naglašava da okvir Evropske unije predstavlja osnovno oružje u rukama Kipra. Traži da se ljudska i osnovna prava primene i na kiparske Grke u okupiranim zonama, kao što su pravo slobodnog naseljavanja, svojine i bogosluženja.
– EU ne može primenjivati dvostruke standarde. Uredba 866/2004, poznata kao Zeleni prelaz, ne sme postati oruđe učvršćivanja okupacije – naglašava arhiepiskop Georgije.
Arhiepiskop Kipra se posebno osvrće na okvir rešenja Dvozonske Dvozajedničke Federacije (DVO), koju naziva „turskom tvorevinom“, izričito navodeći da je pogrešno njeno predstavljanje kao „crvene linije“.
– Da je Turska želela miran suživot, ne bi gurala pregovore ka rešenju dve države. DVO je međustepenik ka potpunoj kontroli celog ostrva. Povratak u okvir okupacije nije rešenje – to je predaja – podvlači on.
Verski genocid: Od hramova do trgovine antikvitetima
Arhiepiskop Georgije slikovito opisuje verski genocid koji se odvija u okupiranim zonama, govoreći o „pokušaju brisanja tragova pravoslavnog identiteta“.
– Od 560 hramova u okupiranim zonama, mali broj je pretvoren u muzeje, mnogi u kasarne ili magacine, a većina je prepuštena propadanju. Najveći problem je što čak ni oni obnovljeni nisu nama predati za upotrebu – navodi on.
Shutterstock/LCV
Arhiepiskop Kipra Georgije
Crkva, uz pomoć institucija poput Odeljenja za antikvitete Kipra i pojedinaca poput Tasule Hadžitofi, decenijama radi na povratku dragocenosti – poput mozaika iz Kanakarije i fresaka iz Lise, koje su vraćene posle sudskih borbi.
Zarobljeni: Obrazovni i duhovni nestanak
Potresne su njegove reči o preostalim zarobljenim Grcima u okupiranim zonama, koji žive u potpunom neslobodju.
– Deca zatočenih lišena su obrazovanja, jer se udžbenici cenzurišu, nastavnici odbijaju, a čak je zabranjeno i obeležavanje nacionalnih praznika u školama – ističe arhiepiskop i dodaje da izbeglice nemaju pravo slobodnog pristupa svojim hramovima, dok svaki pokušaj obnavljanja bogosluženja nailazi na sistematske prepreke okupacionih vlasti.
Poziv međunarodnoj zajednici i UNESCO
Glas arhiepiskopa dobija poseban značaj i na polju međunarodnih verskih i kulturnih prava. Poziva na globalnu mobilizaciju, a posebno UNESCO da deluje odlučno.
– Kipar, kao i Sirija i Irak, jeste zemlja svetih riznica. Nepostojanje zaštite hrišćana i njihovih hramova predstavlja međunarodni zločin. Verske slobode nisu predmet pregovora – naglašava arhiepiskop Georgije.
Bliski istok i hrišćanstvo: Cilj je potpuno proterivanje
Arhiepiskop posebno naglašava stanje pravoslavnih na Bliskom istoku. Navodi da se od decembra prošle godine progoni u Siriji neprekidno nastavljaju i ističe da pamfleti partije Tauhid direktno pozivaju na etničko čišćenje hrišćana.
Dodaje da Kiparska pravoslavna crkva pruža pomoć Antiohijskoj patrijaršiji, dok će tokom leta ugostiti 60 studenata iz Aleksandrijske, Antiohijske i Jerusalimske patrijaršije u svojim kampovima.
Kulturna dužnost: Ne ravnodušnosti, već delovanju
– Ko god ostane ravnodušan prema sudbini Kipra, olakšava planove Turske – naglašava arhiepiskop i poziva Grčku i Kipar da vrše pritisak na svim nivoima.
Arhiepiskop Georgije dalje navodi:
– Da su Atina i Nikozija povezale sankcije Rusiji sa sličnim merama za tursku invaziju na Kipar, Zapad bi bio prinuđen da drugačije sagleda problem.
U zaključku, jasnim i institucionalnim tonom, poručuje:
– Genocid nije reč iz prošlosti – on se dešava i danas, pred očima svih.
Vera kao tvrđava
Njegova poslednja poruka jeste poziv na jedinstvo:
– Naša najveća snaga leži u stalnom i nepokolebljivom hodu zajedno sa Grčkom, kako u odbrani, tako i u diplomatiji.
U svetu interesa, zaključuje on, jedini način da ostanemo uspravni jesu vera, istina i zajedničko delovanje.
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
U hramu koji je pre dva dana bio meta brutalnog terorističkog napada, antiohijski patrijarh sa poglavarima Istočnih Crkava uzneo je molitvu za duše postradalih, dok su vernici odgovorili himnama, suzama i molitvom.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve pozvao je na jedinstvo i duhovnu obnovu u borbi protiv turskih ambicija na ovom ostrvu. Njegova poseta Ksantiju osnažila je sećanje na dugovečne veze Kipra i helenizma, naglašavajući važnost zaštite pravoslavnog nasleđa.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.