OVO JE TAJNA UKUSNE HRANE SA SVETE GORE: Svetogorski kuvar otkrio šta se nalazi na monškoj trpezi i šta STROGO izbegavaju
Koju hranu jedu monasi sa Svete gore, čak i kada poste, jedu malo, a ovo su namirnice koje su često na njihovoj trpezi.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Na današnji dan 2003. godine se upokojio arhimandrit Pajsije (Tanasijević), prvi iguman manastira Hilandara nakon povratka opštežića.
Otac Pajsije je rođen 1957. godine u okolini Srebrenice. Na krštenju je dobio ime Petar. Obrazovanje je nakon osnovne škole nastavio kao polaznik monaške škole pri manastiru Ostrogu, koju je završio 1976. godine sa odličnim uspehom.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
To putovanje je značajno odredilo njegovo životno opredeljenje i Petar je 1978. godine postao iskušenik u manastiru Hilandaru. U čin male shime je zamonašen na praznik Preobraženja sledeće godine u manastiru Visoki Dečani. Monašenjem je načalstvovao tadašnji Episkop raško-prizrenski i potonji patrijarh srpski Pavle.
Bio je i muzički talentovan, a svetogorsko pojanje je usavršavao u manastiru Grigorijatu.
Dve godine kasnije, 12. avgusta 1990. godine, Hilandar je ponovo postao opštežiteljni manastir. Monah Pajsije je iste godine postrižen u čin velike shime, a zatim i izabran za prvog hilandarskog igumana nakon obnove opštežića. Ustoličenje je izvršeno na praznik Pokrova Presvete Bogorodice u Hilandaru.
Otac Pajsije se bavio i prevodilačkom i izdavačkom delatnošću. Uz saglasnost sestrinstva manastira Svetog Jovana Bogoslova u Surotiju kod Soluna, prevodio je na srpski jezik i izdavao dela Svetog starca Pajsija Svetogorca.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Godinu dana pre kraja života se razboleo, bolovao je od karcinoma mozga. Upokojio se 20. jula 2003. godine, a sahranjen je u porti manastira Prepodobnog Prohora Pčinjskog tri dana kasnije. Neposredno pre smrti je posetio Eginu i poklonio se moštima Svetog Nektarija Eginskog, javlja "hilandar.org".
BONUS VIDEO: Monah Teofil svedoči o čudima u manastiru Sukovo
Koju hranu jedu monasi sa Svete gore, čak i kada poste, jedu malo, a ovo su namirnice koje su često na njihovoj trpezi. Slavni glumac i reditelj oduševio je javnost u Srbiji svojom pričom. Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla. Promocija knjige “Dodir” održaće se večeras u Narodnoj biblioteci u 19 sati.
Otac Pajsije se odmah po monašenju vratio u Hilandar, gde je revnosno nastavio život svetogorskog monaha. Kao uzoran monah je 1988. izabran za protoepistata i to kao najmlađi na toj dužnosti u istoriji Svete gore.

Posle 15 godina provedenih na Atosu, iz manastira Hilandara prelazi na prostore Eparhije vranjske, gde je 1993. postavljen na dužnost igumana manastira Prepodobnog Prohora Pčinjskog. Iguman Pajsije je nesebično pomagao pri obnavljanju i podizanju brojnih hramova i manastira, ali i oživljavanju duhovnog života Eparhije vranjske. Njegovim svetogorskim monaškim iskustvom obnovljeni su manastiri Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana (Gornje Žapsko) i Svetog Velikomučenika Pantelejmona, kao i njihovi obližnji metosi.
OVO JE TAJNA UKUSNE HRANE SA SVETE GORE: Svetogorski kuvar otkrio šta se nalazi na monškoj trpezi i šta STROGO izbegavaju
"SPREMAMO GA ZA PRAVOSLAVLJE": Sveštenik podelio snimak Mela Gibsona na Svetoj Gori, komentari PLJUŠTE
PATRIJARH PAVLE JE ZA NJEGA REKAO DA IMA BOŽJI DAR: Miroslav za dlaku izbegao smrt, pa monahe sa Svete gore spasao muke
VELIKA ČAST - DRUGI ČOVEK HILANDARA DOŠAO U PIROT: Razlog je divan, a on poslao VAŽNU poruku svima
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.