Miroslav Hadži Vasić, naslednik travarske i kostolomačke tradicije, više od 50 puta boravio je na Hilandaru, pomažući bratiji uz blagoslov patrijarha Pavla.
Miroslav Hadži Vasić je izuzetan čovek, kao što su izuzetni i pojedini njegovi pacijenti, patrijath Pavle, Jelisaveta Karađorđević, Vlade Divac, Ivana Stanković, Milorad Deretić.
Doktor nije, već komercijalista, a porodičnoj tradiciji, kiropraktici i fitoterapiji, okrenuo se kada je1991. zajedno sa suprugom ostao bez posla nakon raspada jedne slovenačke firme (i čitave države), u kojoj je bio rukovodilac. Našavši se na ulici, razmišljao je čime bi mogao da se bavi i od toga živi.
Da li volite da čitate duhovne pouke patrijarha Pavla?
Religija
Anketa
Miroslavljev otac se u slobodno vreme bavio nameštanjem kostiju, veštinom koju je naučio od francuskog lekara dok je služio u sanitetskoj četi na Solunskom frontu. Postao je jedan od najpoznatijih kostolomaca u bivšoj Jugoslaviji, sposoban da namešta čak i otvorene prelome. Njegova majka bila je poznata travarka koja je sakupljala i pripremala lekovito bilje. Još kao dete, Miroslav im je pomagao i u ranom detinjstvu naučio da prepoznaje i kombinuje bilje i namešta iščašenja. Ljubav prema bilju prati ga ceo život.
Trauma
Kao 17-godišnjak, tokom školske prakse u obrazovanju za električara, doživeo je nesreću kada ga je pogodio strujni udar od 35.000 volti. Pao je sa 27 metara visine, zadobio 24 preloma i teške opekotine. Bio je klinički mrtav tri puta i nepokretan pune dve godine.
Uz pomoć lekara, Božju volju i očevu upornost, vratio se u život, a otac ga je lečio melemima prema bakinim receptima.
Otac Gavrilo
Na noge ga je podigao otac Gavrilo iz Manastira Svetih arhangela u Skopskoj Crnoj Gori. Doveden je nepokretan u crkvu, gde mu je pročitana molitva jeleosvećenja. Nakon toga, ustao je na noge. Od tog trenutka, pa sve do smrti oca Gavrila, Miroslav ga je redovno posećivao i pomagao u raznim manastirima.
Porodica i zdravlje
Nakon oporavka Miroslav je završio trgovačku školu i zaposlio se u "Merkatoru", gde je upoznao suprugu Ljiljanu. Venčali su se 1977. i dobili troje dece - Marinu, Mariju i Veljka.
Smisao života
Za Miroslava smisao života je porodica, zdravlje i pomaganje drugima. U penziji je, materijalno obezbeđen, ali i dalje pomaže iz čistog zadovoljstva jer veruje da istinska vrednost leži u nesebičnosti i ljubavi prema bližnjima.
Zdravstvene posledice strujnog udara rezultirale su infarktom i godinama povišenim pritiskom, koji je regulisao čajevima na bazi bilja.
Raspad države i novi početak
Nakon raspada Jugoslavije radio je razne poslove, između ostalog, i prodavao benzin. Tokom jednog takvog dana, Japanac mu je ponudio da se usavrši u kiropraktici. Od 42 prijavljena kandidata na seminar, samo dvoje nisu bili lekari, a Miroslav je dobio besplatno školovanje zahvaljujući talentu.
Profesionalno usavršavanje i veza s Crkvom
Nakon obuke kod japanskog majstora Masajukija Saiondžija, dodatno se obrazovao u Rusiji i završio Višu fizioterapeutsku školu.
U Manastiru Vitovnica upoznao je patrijarha Pavla preko oca Tadeja. Lečio ga je više od 15 godina, nameštao kosti, pripremao tinkture i bio njegov bliski prijatelj. Patrijarh ga je smatrao svojim ličnim terapeutom.
Tanjug Vladimir Dimitrijević
Patrijarh Pavle
Član je kluba Plemenito srce, koji organizuje humanitarne maratone. Učestvovao je u brojnim akcijama, uključujući i one povodom Dana pobede i stogodišnjice bitke na Kajmakčalanu.
Boravci na Hilandaru
SPC
Hilandar
Miroslav je bio na Hilandaru više od 50 puta, pomažući bratiji u ambulanti. Njegovo angažovanje počelo je zahvaljujući preporuci patrijarha Pavla.
Miroslav Hadži Vasić je više od 50 puta boravio na Svetoj gori, u Manastiru Hilandar, gde je pomagao bratiji u manastirskoj ambulanti. Njegovo angažovanje u ovoj svetinji započelo je na preporuku patrijarha Pavla, koji ga je lično uputio hilandarskim monasima, rekavši:
- Ovaj čovek ima Božji dar - njega zovite kad vam zatreba.
Tako je počelo jedno posebno poglavlje u njegovom životu, ispunjeno duhovnim služenjem i nesebičnom pomoći. Na Hilandaru je, uz blagoslov monaštva, pomagao u svakodnevnim poslovima ambulante - lečio iščašenja, nameštao kosti, pravio meleme za bolove i posekotine, pa čak i savetovao monahe u vezi sa ishranom i biljnim terapijama. Mnogi od njih, zbog teškog fizičkog rada u vinogradima, pčelinjacima, maslinjacima ili ikonopisnim radionicama, trpeli su bolove u leđima, ramenima i zglobovima. Miroslav je bio njihov oslonac.
printskrin youtube
Svetogorci
Nije bio lekar u klasičnom smislu, ali ga je bratija zvala "čovek koji zna da dotakne gde boli". Njegovo prisustvo na Hilandaru bilo je uvek tiho, posvećeno, ali snažno i lekovito - i duhovno i telesno.
Neretko bi se dešavalo da, čim kroči u portu manastira, neko od monaha već čeka na pregled, znajući da dolazi čovek kome su pomaganje i skromnost urođeni. Iako ga je bratija cenila i poštovala, Miroslav nikada nije sebe isticao - smatrao je da tamo ne ide kao iscelitelj, već kao pokajnik, da služi i bude koristan.
- Da nije bilo reči patrijarha Pavla, možda nikada ne bih kročio na Svetu goru. A kad jedan takav čovek prepozna dar u tebi, to više nije samo odgovornost - to je zavet - znao je da kaže.
Boravci na Hilandaru ostavili su dubok trag u njegovoj duši. Smatrao je da su to bili trenuci kada se duhovno i telesno u njemu najviše ispunjavali - kroz služenje drugima.
Porodična tradicija
Lečio je mnoge, od običnih ljudi do članova porodice Karađorđević. Sin Veljko radi kao fizioterapeut s njim, dok su unuci Mihailo i Maksim pokazali interesovanje za bilje i terapije, piše Stil:
BONUS VIDEO: NA RODNOM IMANJU PATRIJARHA PAVLA SE PRAVI MUZEJ: Sveštenik Dragan Gaćeša otkriva planove
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Sozont. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Marka Križevčanina, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.