Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Na praznik Svetog Jovana Milostivog, Hilandar je započeo jedno od svojih najznačajnijih ekonomskih i duhovnih obnavljanja u poslednjim decenijama – setvu pšenice na manastirskom imanju Kalica, poznatom i kao Kalik. Ovaj čin, simbolično povezan sa plodnošću i blagoslovom, označava povratak manastira starim poljoprivrednim tradicijama, nakon što su vekovi prošli bez redovnog uzgajanja žitarica.
Hilandarsko bratstvo, posle velikog požara 2004. godine koji je oštetio mnoge manastirske zgrade, marljivo je radilo na obnovi kako duhovnih, tako i materijalnih dobara. Pored obnove crkvenih i pomoćnih objekata, poduhvati su obuhvatili i razvoj ekonomije: vinograd i vinarija na Savinom polju, zasade maslina sa novom uljarom, plastenike i povrtnjake, kao i brojne košnice. Upravo zahvaljujući znatno uvećanom bratstvu i posvećenosti ekonomskom životu manastira, stvoreni su uslovi za povratak staroj tradiciji – uzgoju pšenice.
Povratak pšenice na hilandarsko imanje
Polje na kojem je ove godine posejana pšenica prostire se na 8 od ukupno 103 hektara manastirskog imanja koje zauzima 8.500 hektara na Svetoj gori. Nalazi se na pola puta između hilandarske arsane i granice, oko 300 metara od severoistočne obale poluostrva. Oko polja i danas su vidljivi ostaci crkve, dok se u neposrednoj blizini nalaze ruševine pirga koji su pripadali jednom od malih manastira oblasti Mileja, koje Domentijan pominje u vreme osnivanja Hilandara.
Shutterstock
Manastir Hilandar
Setvu je otvorio iguman Hilandara, arhimandrit Metodije, izgovorivši molitvu za blagosiljanje semena i početak setve. U duhu bratstva i međusobne pomoći svetogorskih manastira, u ovom poslu značajnu ulogu imalo je i bratstvo manastira Svetog Pantelejmona. Zbog nepovoljnih vremenskih prilika brodovi nekoliko dana nisu mogli da plove, pa nova mehanizacija manastira nije mogla biti dopremljena. Tada je pomoć stigla iz ruske svetogorske obitelji, čija je bratija dopremila žitnu sejalicu i pomogla da setva bude uspešno obavljena.
Značaj setve za duhovni i ekonomski život manastira
Ovaj događaj predstavlja više od običnog poljoprivrednog poduhvata – on je svedočanstvo kontinuiteta hilandarskog života, spajanja duhovnog i materijalnog i trajne veze bratstva sa zemljom i tradicijom svetogorskih monaha. U planu je da se na imanju sade i druge žitarice, čime će manastir ponovo razvijati svoju samoodrživu ekonomiju i učvrstiti duh zajedništva unutar svetogorskog bratstva.
Monasi su prijavili oštećenja na srpskoj carskoj lavri, Dohijaru i Iveronu, dok stručnjaci naglašavaju da se podrhtavanja tla mogu nastaviti, ali bez opasnosti po život i liturgijski život Svete gore.
U Hilandaru su ubrani i blagosloveni plodovi čudotvorne loze Svetog Simeona. Grožđe se osvećuje za Krstovdan, a vernicima se deli uz molitvu i uputstvo.
Olujni vetar u severnom Egeju zaustavio sve hidroglisere i poremetio planove vernika iz Grčke, Kipra, Rumunije i Srbije koji su želeli da se poklone svetinjama Atosa.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog proroka Avdiju po starom kalendaru, Svetog proroka Avakuma po novom, katolici nemaju svečani praznik, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.