Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Neki ljudi žive pod stalnim pritiskom da se mora biti „besprekorno“ duhovan – strožiji post, duža pravila molitve, oštrija borba sa sobom. Umor koji se iz toga rađa često ostaje neprimećen, ali posledice ne: nervoza, osećaj krivice i tiho razočaranje u sopstvenu veru. Kao da se podvig pretvorio u iscrpljujući dokaz snage, a ne u put srca. Upravo u toj zbrci snage i slabosti, starac Porfirijesa Svete gore ostavio je reč koja zvuči kao tiha, ali odlučna promena pravca.
Zašto podvig često postaje teret umesto snage
– Dva su puta koja nas vode ka Bogu: jedan težak i zamoran, na kojem preduzimamo žestoke napore protiv zla, a drugi lak, ispunjen ljubavlju. Mnogi su izabrali onaj prvi, teški put i prolili krv svoju da bi dobili Duha Svetoga, sve dok nisu dospeli do velike visine. Ja mislim da je kraći i bezbedniji ovaj drugi put, put ljubavi. Savetujem vam da i vi idete njime – govorio je Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Šta Sveti Porfirije zapravo poručuje verniku
U ovim rečima nema umanjivanja podviga, niti potcenjivanja borbe. Sveti Porfirije ne briše napor – on mu menja težište. Umesto stalnog unutrašnjeg sukoba koji troši snagu, postavlja ljubav kao pokretač promene. Umesto grčevitog dokazivanja Bogu, nudi povratak poverenju. Njegova pouka ne ruši asketizam, već ga vraća u ravnotežu: da čovek ne postane talac sopstvenih pravila, već svedok živog odnosa sa Hristom.
Put koji ne lomi čoveka, već ga preobražava
U vremenu kada se mnogi lome između straha od greha i straha od neuspeha, reči Svetog Porfirija zvuče kao duhovni kompas koji pokazuje jednostavan, ali zahtevan pravac: ne ka strogoći bez radosti, već ka trudu koji je prožet ljubavlju. Jer borba bez ljubavi lako postaje teret, a ljubav, čak i onda kada je teška, ostaje jedina snaga koja čoveka zaista menja.
Čitanje Jevanđelja za 26. petak po Duhovima
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Timoteju, začalo 285 (4,4-8;16)
4. Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije za odbacivanje kad se prima sa zahvalnošću, 5. jer se osvećuje rečju Božijom i molitvom. 6. Ovo savetujući braći, bićeš dobar služitelj Isusa Hrista, odgajen rečima vere i dobrom naukom kojoj si sledovao. 7. A poganih i babskih priča kloni se i vežbaj se u pobožnosti. 8. Jer telesno vežbanje za malo je korisno, a pobožnost je korisna u svemu, pošto ona ima obećanje života sadašnjeg i budućeg.
16. Pazi na sebe i na nauku, istraj u tome; jer čineći ovo, spasićeš i sebe i one koji te slušaju.
Jevanđelje po Luki, začalo 82. (16,15-18;17,1-4)
15. I reče im: „Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom. 16. Zakon i Proroci su do Jovana; od tada se Carstvo Božije blagovesti, i svaki se trudi da uđe u njega. 17. A lakše je nebu i zemlji proći negoli jednoj crtici iz Zakona propasti. 18. Svaki koji otpušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i svaki koji se ženi raspuštenicom, preljubu čini.”
1. A i učenicima svojim govoraše: „Nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome preko koga dolaze. 2. Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen obesi o vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih.” 3. Pazite na sebe! A ako ti sagreši brat tvoj, pokaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. 4. I ako ti sedam puta na dan sagreši, i sedam puta obrati se tebi i reče: „Kajem se”, oprosti mu.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
U besedi za 26. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različita mera milosti oblikuje našu odgovornost, poziva na poštovanje darova bližnjih i pokazuje zašto svaki dar, bez obzira na veličinu, nosi dublju pouku.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
U svojoj besedi za 10. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava – koliko god Gospod činio čuda i pružao milost, naš odabir da Mu okrenemo leđa može imati strašne posledice.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.