Onoga trenutka kada sin zasnuje svoju porodicu, oženi se i započne samostalan život u drugom domu, dužan je da odmah počne da slavi svoju krsnu slavu.
Krsna slava je jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih običaja kod pravoslavnih Srba. To je dan kad jedna porodica i domaćinstvo slave svog svetitelja-zaštitnika. Slava se kroz vekove prenosila s oca na sina (može i na ćerku u izuzetnim slučajevima) i to prema propisanim običajno-crkvenim pravilima.
Dok sinovi žive kod oca, slava se slavi zajednički, u jednoj kući, pod jednim krovom. Međutim, onog trenutka kada sin zasnuje svoju porodicu, oženi se i započne samostalan život u drugom domu, dužan je da odmah počne da slavi svoju krsnu slavu.
Shutterstock/nada54
Slavski kolač, ilustracija
Naime, prve godine kada sin zasnuje svoje domaćinstvo, on ide kod oca na slavu. Nakon što se u crkvi osveti i iseče slavski kolač, dolazi trenutak predaje slave, a to se radi tako što otac iz svoje desne ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača.
Tada se otac i sin poljube, čestitaju jedan drugom slavu, a otac sinu poželi da svoju slavu dugo i srećno slavi sa ženom, decom i budućim potomstvom.
Sin donosi deo kolača u svoj dom, podeli ga s porodicom, a već sledeće godine počinje redovno da slavi svoju slavu - samostalno, kao domaćin.
Nažalost, u praksi se danas sve češće odstupa od pravila.
printskrin youtube otac predrag popovic
Otac Predrag Popović
- Pre svega, domaćini slavski kolač režu kod kuće, a to treba da se radi u crkvi. Kada se kolač prereže, prema običajno-crkvenom pravu, otac kada prenosi slavu, daje sinu deo kolača. Domaćin slave sinu daje četvrtinu kolača koji od sledeće godine nastavlja da slavi, a kad daje četvrtinu, to znači da i on zadržava pravo da nastavi da slavi slavu. Ako da polovinu kolača, to znači da predaje slavu i on je više ne slavi, već je gost kod sina - objasnio je otac Predrag.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje, preko Trojeručice i rukopisa, do požara koji je umalo promenio sudbinu – priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.