Shutterstock/Mita Stock Images/Bogdan Sonjachnyj, Printscreen/Hram TV
Jeromonah Stefan Rajčić savetuje da krsna slava treba da postane deo života para već u prvoj godini zajedničkog života.
Jedna od glavnih odlika srpskog pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod.
Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo.
Da li slavite krsnu slavu?
shutterstock.com/shine.graphics
Anketa
*Ukoliko je odgovor "Da", napišite nam u komentaru koju slavu slavite.
Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava. Mudri i praktični Nemanjin sin, Sveti Sava, mnogobožačke kumire i idole, zamenio je velikim svetiteljima Crkve Hristove, koji postadoše zaštitnici i pomoćnici srpskih domova, crkava i manastira, porodica i plemena, sela i gradova, pa i čitavih pokrajina i oblasti. Tako je nastala krsna slava.
Crkva je, imajući u vidu praktične razloge, savetovala i preporučivala porodicama koje svetitelje da uzimaju za svoju krsnu slavu. Birani su veliki svetitelji koji se praznuju u jesen, zimu i proleće, kada je manje radova u njivi, pošto su Srbi bili narod koji se bavio zemljoradnjom i stočarstvom. Pojedine porodice, opet, birale su dan kada će se krstiti, i svetitelja koji se toga dana slavi, uzimale za svoju krsnu slavu, piše "Eparija Austrijsko-Švajcarska".
Na nekoliko dana pred slavu, u domu u kome se slavi počinju pripreme kako bi se slava što svečanije i dostojnije dočekala. Kuća se rasprema, čisti i sređuje. Ukućanima, deci naročito, kupuje se ponešto novo, od odela, da to "ponove" na dan slave. U kući vlada svečana atmosfera, vedro duhovno raspoloženje i radost u iščekivanju slave.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Stefan Rajčić
Jeromonah Stefan Rajčić savetuje da krsna slava treba da postane deo života para već u prvoj godini zajedničkog života.
- Ja sam od onih sveštenoslužitelja, koji insistiraju da onog trenutka kada dvoje ljudi započnu svoj novi život, tog trenutka unesu krsnu slavu u svoj dom. Protivnik sam ideji da se čeka smrt roditelja ili da se čeka da se roditelji iz nekog svog razloga umilostive, pa da nam predaju tu slavu, pa mi postajemo domaćini tek sa 60-70 godina ili kada već Gospod uzme te roditelje.
Objašnjava da postoji rešenje i u slučaju da roditelj ne želi da "preda" krsnu slavu svom dete.
- Ako roditelj ne želi da vam preda svoju slavu i ne mora. Uglavnom svaka slava ima nekoliko dana u godini kada se proslavlja, pa se možete podeliti. Ali ako ipak ne želi, izaberite svoju slavu. Kada roditelji budu umrli, vi ćete lako preuzeti i njihovu, pa ćete opet biti u situaciji da, kada se vaše dete odvoji od vas, imate na raspolaganju koju ćete slavu dati detetu, a koju ćete ostaviti za sebe.
Napominje da kao narod Srbi treba da shvate privilegiju krsne slave i sa radošću je proslavljaju u godinama koje dolaze.
- Dakle, krećemo od tog krsnog zaštitnika - zaštitnika doma. Ako smo već toliko privilegovan narod, jedini narod na svetu koji ima krsnu slavu kao ličnu svetkovinu, zašto to ne bismo iskoristili od prvog dana zajedničkog života?
BONUS VIDEO: NOVA BESEDA OCA RAFAILA: Kako da se pripremimo za Sudnji dan
Pravoslavni duhovnici nas podsećaju da molitva za oca i majku nije samo znak ljubavi, već i najlepši dar koji pred Bogom uzvraćamo onima koji su nam udahnuli život.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Tatijanu po starom kalendaru i Svetog Grigorija Bogoslova po novom. Katolici obeležavaju praznik Obraćenja Svetog apostola Pavla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
bude molitva, neka se ljudi okupe ali da tu nema ogovaranja, opijanja, pušenja cigareta...Čim neko zapali cigaru na slavi, to više nije krsna slava. Jer "ko puši, đavolu kadi", kaže Sveti Justin Ćelijski. To je greh, kao i opijanje i prejedanje, priča otac Grigorije.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.