Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
U sandžačkim i bosanskim domovima, Begova čorba nije samo jelo, već priča o davnim vremenima kada su begovi i age sedeli za dugim soframa, a miris ove guste, bogate čorbe širio se mahalama i pozivao na zajedništvo. Svaki zalogaj ove čorbe nosi sa sobom toplinu majčine i nenine ruke, miris porodičnog doma, zvuk ezana koji se prolama krajolikom i pogled na sofru oko koje sede generacije, zahvalne Bogu na daru hrane, zdravlja i ljubavi. Ona nas podseća na lekciju strpljenja i pažnje, jer begova čorba se ne kuva na brzinu – za nju je potrebna posvećenost, vreme, blagoslov i dova. Upravo zato, vekovima je ostala kraljica bajramske sofre, dokaz da se najlepše stvari u životu pripremaju polako i sa srcem, i da je svako jelo blagoslov kada ga delimo sa onima koje volimo.
Sastojci:
500 g teletine sa kostima (but ili rebra)
2–3 šake bamije (sušene ili sveže)
1 velika šargarepa
1 koren peršuna
1 manji celer ili parče celera
1 glavica crnog luka
1 veza svežeg peršuna
2–3 kašike brašna
50 g putera (ili ulja)
2 žumanca
150 ml kisele pavlake
so, biber, aleva paprika po ukusu
limun (za serviranje)
Shutterstock/Vedad.Ceric
Begova čorba
Priprema:
Ako koristite sušenu bamiju, potopite je u mlaku vodu sa malo sirćeta kako bi omekšala i izgubila sluz. Ukoliko koristite svežu bamiju, operite je i pažljivo odstranite peteljke, vodeći računa da ne pusti sluz.
Stavite teletinu u veliki lonac, nalijte 2,5–3 litra vode, dodajte so i biber i kuvajte dok meso potpuno ne omekša (oko 1,5–2 sata, zavisno od vrste mesa). Tokom kuvanja, povremeno skidajte penu koja se stvara na površini.
Kada meso omekša, izvadite ga, ostavite da se prohladi i iseckajte ga na sitne kockice. U supu dodajte sitno seckanu šargarepu, peršun i celer, vratite naseckano meso i dodajte bamiju. Kuvajte dok bamija potpuno ne omekša (20–30 minuta).
Na puteru ili ulju propržite brašno dok blago ne požuti, dodajte malo aleve paprike i razredite sa nekoliko kutlača supe. Sve dobro promešajte, pa polako sipajte u čorbu uz stalno mešanje.
U posebnoj činiji umutite žumanca i pavlaku, pa polako dodajte nekoliko kutlača vruće čorbe uz stalno mešanje, kako bi se jaja ne bi zgrušala. Nakon toga, smesu polako ulijte u čorbu, sve vreme mešajući. Nemojte je dalje kuvati, dovoljno je samo da se zagreje i sjedini.
Dodajte sitno seckani peršun, posolite i pobiberite po ukusu. Begovu čorbu poslužite vrelu, uz kriške limuna, domaći hleb ili somun. Neka ova čorba unese miris tradicije i toplinu doma u vaš svakodnevni život ili svečane trenutke.
Begova čorba nas podseća da ljubav prema porodici, gostu i veri prolazi kroz dobra dela, trud i pažnju, a njena priprema i posluženje oduvek su bili znak dobrodošlice, poštovanja i darežljivosti domaćina.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Nežne mesne loptice u kiselkastom sosu, nekada su se spremali pod sačem, a danas svojim mirisom i ukusom i dalje okupljaju porodicu oko stola – posebno na prvi dan Ramazanskog bajrama
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
Svinjski vrat, slanina, ćevapi i pečene paprike daju punoću ukusa ovom omiljenom jelu juga Srbije, a pravi način pripreme čini razliku između običnog ručka i specijaliteta kao iz leskovačkog restorana.
Nekada je bila ponos porodičnih slavlja, a priprema se od nekoliko lako dostupnih sastojaka. Bogat krem, mleveni orasi i pažljivo složeni slojevi vraćaju ukus svečanih trpeza iz detinjstva.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
Nakon obimnih prazničnih obroka, ova lagana, kiselkasta supa donosi osveženje organizmu i spokoj duhu — a savršena je za upotrebu šarenih jaja koja su ostala posle vaskršnjeg tucanja.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
Svinjski vrat, slanina, ćevapi i pečene paprike daju punoću ukusa ovom omiljenom jelu juga Srbije, a pravi način pripreme čini razliku između običnog ručka i specijaliteta kao iz leskovačkog restorana.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.