Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
U tišini manastira, gde dani posta oblikuju ritam svakodnevnog života, čuvaju se drevni recepti koji povezuju veru i tradiciju. Među njima, iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, ističe se manastirska čorba od rečne ribe – aromatična i savršena za dane posta i posne slavske trpeze kada je dozvoljena riba.
Ova čorba nije samo jelo; ona je most između prošlosti i sadašnjosti, između reke koja daruje ribu i duhovne discipline posta. Skoro svaki naš kraj uz reku ima svoj način pripreme riblje čorbe, koji se u mnogome razlikuje – negde je bistra poput supe, a negde gustine koja podseća na varivo. Takozvane "alaske" čorbe su uvek bistrije i kuvaju se na otvorenoj vatri, najčešće u kotlićima.
Sastojci
3,5–4 l vode
2 kg razne ribe (šaran, som, karaš, kečiga, štuka)
3–4 kg očišćenog crnog luka
2–3 krupno sečena paradajza
1 babura paprika
1 suva crvena paprika
1–2 kašike ulja
1 kašika aleve paprike
so, mrvljeni biber
lovorov list
1 dl belog vina
Priprema
U kotlić stavite sitno iseckani luk i naspite hladnu vodu. Kada voda uzavri, dodajte sve sastojke osim ribe i vina i pustite da kuvaju na jakoj vatri.
Kada luk sasvim omekša, dodajte komad po komad pripremljene ribe – prvo veće, zatim sitnije. Po potrebi dosolite i, kada provri, dodajte vino. Povremeno skidajte penu. Vatra se utiša i čorba treba tiho da vri. Tek pri kraju kuvanja dodaje se ikra ili mlečac, ako ih imate. Dok se oseća miris vina u pari, čorba ne treba da se sklanja sa vatre. Riba se kuva najviše pola sata, nakon čega se čorba sklanja sa vatre.
Freepik
Manastirska čorba od rečne ribe
Jača riblja čorba
Ako želite hranljivu i jaku čorbu, postupite ovako: na istu količinu vode i luka kao kod osnovne čorbe, kada voda uzavri, dodajte sitne očišćene ribe, a zatim sve repove i glave od krupnije ribe. Kuvajte na jakoj vatri dok se meso ne počne odvajati od kostiju.
Kada je riba skoro raskuvana, pažljivo ocedite čorbu, a sitnu ribu i glave odvojite (ribari ih obično bacaju). Kotlić operite i poređajte krupno sečenu ribu, dodajte nekoliko zelenih paprika, a po želji i jednu ljutu suvu papriku koja tokom kuvanja ostaje cela. Zatim stavite svež krupno seckani paradajz, malo mlevenog bibera i jedan lovorov list. Prelijte sa 1–2 kašike ulja.
Topla čorba od prethodnog kuvanja lagano se sipa u kotlić iznad vatre i pusti da tiho vri. Čorba se ne meša, već se samo prodrma ili zavrti kotlić. Tokom kuvanja dodajte malo belog vina, a ukoliko je riba masna, skidajte masnoću zajedno sa penom. Riba ne sme da se raskuva.
Kvalitet čorbe proverava se ovako: iznad kotlića raširite šaku da se ovlaži od pare, potom mahanjem ohladite dlan i stisnite šaku. Ako se dlan lepi, čorba je gotovo gotova; ako ne, kuvajte još. Sa čorbom se služe široki rezanci kuvani na vodi ili knedle od običnog testa. Čorba je bistra, aromatična i ne masna.
Jedan stariji vojvođanski kuvar napominje:
- Od malo ribe i od posnih riba nikada ne može biti dobra čorba.
Danas se kod alasa ova čorba retko priprema, a u restoranima se gotovo uopšte ne može probati. Najčešće se služe jake začinjene čorbe od ribe lošeg kvaliteta, sa puno aleve paprike, paradajza i ponekad zaprškom. Svaki kuvar treba da zna: riba, ma kako bila spremana, ne ide sa zaprškom.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Jedinstveno jelo koje spaja nežni sloj povrća i aromatičnu ribu, idealno za posne dane kada tipik dopušta ribu - mekan, sočan patlidžan i začini pretvaraju svaki zalogaj u radost.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Jednostavne loptice od krompira na vodi vekovima krase posne trpeze manastira, a uz domaći paradajz i sveže začinsko bilje postaju pravo iznenađenje – dok u danima kada nije post dobijaju posebnu aromu kada se pospu sirom.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.