ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Ova istina nije samo teološki izraz, već temelj vere, jer objašnjava na koji način je Bog stupio u istoriju i spasao čoveka.
U hrišćanskom učenju ličnost Isus Hristos zauzima jedinstveno mesto - on je istovremeno i istinski Bog i istinski čovek. Upravo zbog te dvostruke prirode u pravoslavnoj teologiji naziva se Bogočovek.
Ova istina nije samo teološki izraz, već temelj vere, jer objašnjava na koji način je Bog stupio u istoriju i spasao čoveka.
Protojerej Srećko Zečević objašnjava zašto je to tako.
- Gospod Isus Hristos je opisan u Jevanđelju kao realna istorijska ličnost koji ima sve osobine čoveka, on se rađa, raste, razvija se, ustaje, spava, žalosti se i raduje, jede, pije. Mnogi su hteli da razdvoje istorijskog Isusa i Isusa vere. Gospod Isus Hristos je opisan i kao Sin Božiji, on vaskrsava mrtve, leči bolesne, preobražava se na gori, pretvara vodu u vino, utišava buru, hrani 5000 ljudi sa dve ribe. Dakle, u Svetom pismu nam je otkriveno da je Gospod Isus Hristos Bogočovek - objašnjava otac Srećko.
On potom objašnjava dalje:
- Gospod Isus Hristos jeste Bogočovek, jer ima u sebi dve prirode: božansku od Boga Oca i čovečansku od svoje majke, Presvete Djeve Marije. Ona je Boga rodila u čovečanskom telu. Po rečima Svetih otaca Četvrtog Vaseljenskog sabora (451. god.) božanska i čovečanska priroda su se u jednom i istom Hristu, Sinu Božjem Jedinorodnom, sjedinile "nesliveno, nepromenljivo, nerazdeljivo, nerazlučno". Hristos je istovremeno Bog i Čovek, zato se i naziva Bogočovek.
Učenje da je svet stvoren ni iz čega, podrazumeva, kaže otac Srećko, da je svet po sebi smrtan, jer sve ono što ima početak ima i kraj, i pre nego što je Bog stvorio ovaj svet, nije postojalo ništa, jedino je postojao Bog.
- Iz ovoga zaključujemo da sam po sebi svet ne može da postoji. Da bi svet postao i bio besmrtan, večan, treba da je u zajednici sa Bogom. Sa tim ciljem je stvoren čovek da on bude taj kroz koga će svet da ima ličnu zajednicu sa Bogom i tako da postoje i svet i čovek večno. Zato je čovek spona, posrednik između svega stvorenog i Boga i to spona za spasenje. Bez čoveka nije moguće spasenje - zaključio je otac Srećko.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević. Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba. Milosrđe temelj hrišćanskog života. Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.

ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
DA BI SE ŽIVOT PROMENIO, POTREBNO JE MANJE OD 60 SEKUNDI! Iguman Georgije objasnio: "Radite ovo svakog dana i videćete promenu"
ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
ISTORIJA PRAVOSLAVLJA SAŽETA U DVA MINUTA: Kako je rođena Hristova Crkva
Da bi voda služila za osvećenje i očišćenje, kaže otac Srećko, onih koji je piju ili se krope njome, Crkva priziva blagodat Božiju na vodu i voda dobija silu koja služi za isceljenje duše i tela, kaže sveštenik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.