Na predavanju u Šidu sveštenik SPC govorio je o poreklu ovog pokreta među vernicima, ulozi Svetog vladike Nikolaja u njegovom ocrkovljenju i značaju posta i molitve kao temelja duhovnog života u Crkvi.
U gostoprimnici crkve Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja u Šidu održano je predavanje na temu "Post, molitva i bogomoljački pokret vladike Nikolaja". Ovom duhovnom sabranju prisustvovao je veliki broj vernika, a predavanje je održao protojerej-stavrofor Branko Ćurčin uz blagoslov vladike sremskog Vasilija.
Otac Branko je na početku okupljene upoznao sa istorijskim okolnostima u kojima je nastao bogomoljački pokret.
Kako je nastao pokret koji je menjao duhovni život vernika
Iako je formalno formiran krajem druge decenije 20. veka, koreni pokreta sežu u sredinu 19. stoleća, kada su se počele formirati prve zajednice pobožnih hrišćana sa željom da dublje proučavaju reč Božju sadržanu u Svetom pismu.
Prve takve zajednice nastajale su u Vojvodini, a vremenom su se proširile i na druge krajeve srpskih zemalja. Iako je njihova prvobitna namera bila iskreno blagočestiva, vremenom se pojavila bojazan da bi ovakav način okupljanja mogao skrenuti u sektaško tumačenje hrišćanstva i udaljiti vernike od pune crkvene zajednice, sabrane oko Tela i Krvi Spasitelja Hrista. Zbog toga je Crkva nastojala da delovanje bogomoljačkog pokreta bude pod budnim nadzorom parohijskih sveštenika i nadležnih episkopa.
Vladika Nikolaj - stub očuvanja pravoslavnog duha
Presudan doprinos ocrkovljenju bogomoljačkog pokreta dao je Sveti vladika Nikolaj Velimirović. Njegov duhovni autoritet pomogao je da se unutar pokreta očuva pravoslavni duh i crkveni život. Upravo zahvaljujući njegovom zalaganju, bogomoljački pokret dobio je jasniji oblik kroz statut čija su pravila svi članovi bili dužni da poštuju.
Foto: SPC
Protojerej-stavrofor Branko Ćurčin
Radi učvršćivanja crkvenog jedinstva i jačanja duhovnog života, vladika Nikolaj sazivao je crkveno-narodne sabore. Na tim okupljanjima čuvano je jedinstvo Crkve, ali i podsticano duhovno uzrastanje vernog naroda. Duh i pravila pokreta, kako je predavač istakao, posebno lepo izražava pesma „Pomozi nam, višnji Bože…“, koja je vremenom postala svojevrsna himna bogomoljačkog pokreta.
Od vernika okupljenih u bogomoljačkom pokretu očekivalo se da žive punim hrišćanskim životom u Gospodu Hristu, polažući svu nadu i uzdanje u Božju milost i pomoć. Posebno mesto u tom duhovnom životu zauzimali su post i molitva. Kroz ove podvige vernici su Bogu prinosili svoj mali, ali iskreni dar.
Post i molitva: nasleđe koje traje kroz vekove
Sveštenik Branko Ćurčin je naglasio da su post i molitva uvek bili temelj duhovnog života Crkve. Oni nisu pripadali samo jednom vremenu ili pokretu, već su kroz sve epohe predstavljali nasušnu potrebu hrišćana. Zato se i od vernika 21. stoleća očekuje da sleduju primer svojih svetih predaka i da ljubav prema Bogu potvrđuju životom obeleženim postom i molitvom.
Otac Branko je istakao i da je važno pravilno razumeti trud i podvig članova bogomoljačkog pokreta. Njihov život treba posmatrati kao primer revnosti i vernosti Crkvi, ali se treba čuvati površnih sudova koji bi njihov način života olako označili kao zilotski ili fanatičan.
Prema njegovim rečima, bogomoljački pokret decenijama je imao značajnu ulogu u životu Crkve. Njegovi članovi aktivno su doprinosili crkvenoj zajednici, a iz mnogih porodica koje su pripadale ovom pokretu potekli su brojni sveštenici i monasi. Zbog toga se od svakog vernika očekuje da u skladu sa svojim mogućnostima i snagama prinese Bogu sopstveni trud i duhovni podvig.
Na kraju predavanja verni narod Božji, zajedno sa svojim sveštenicima, zapojao je dobro poznate stihove himne bogomoljačkog pokreta, moleći Gospoda da ih učvrsti na utabanim stazama kojima su hodili naši sveti preci.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje, preko Trojeručice i rukopisa, do požara koji je umalo promenio sudbinu – priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za ponedeljak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto toliko lako boravimo po tuđim prostorima, a tako teško silazimo u sopstvenu dubinu.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Od Svetog Jovana Kronštatskog do Starca Emilijana – saznajte zašto ni najveći svetitelji nisu mogli uvek prosuditi ljudska srca i kako čistota duše otvara pogled na istinsku prirodu ljudi.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.