Aktuelno iz SPC 09.03.2026 | 17:53

SVE TAJNE BOGOMOLJAČKOG POKRETA U SRBIJI: Sveštenik Branko Ćurčin otkriva kako je nastala ova organizacija i kakav je stav Crkve o njoj

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SVE TAJNE BOGOMOLJAČKOG POKRETA U SRBIJI: Sveštenik Branko Ćurčin otkriva kako je nastala ova organizacija i kakav je stav Crkve o njoj
Foto: SPC

Na predavanju u Šidu sveštenik SPC govorio je o poreklu ovog pokreta među vernicima, ulozi Svetog vladike Nikolaja u njegovom ocrkovljenju i značaju posta i molitve kao temelja duhovnog života u Crkvi.

U gostoprimnici crkve Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja u Šidu održano je predavanje na temu "Post, molitva i bogomoljački pokret vladike Nikolaja". Ovom duhovnom sabranju prisustvovao je veliki broj vernika, a predavanje je održao protojerej-stavrofor Branko Ćurčin uz blagoslov vladike sremskog Vasilija.

Otac Branko je na početku okupljene upoznao sa istorijskim okolnostima u kojima je nastao bogomoljački pokret.

Kako je nastao pokret koji je menjao duhovni život vernika

Iako je formalno formiran krajem druge decenije 20. veka, koreni pokreta sežu u sredinu 19. stoleća, kada su se počele formirati prve zajednice pobožnih hrišćana sa željom da dublje proučavaju reč Božju sadržanu u Svetom pismu.

Prve takve zajednice nastajale su u Vojvodini, a vremenom su se proširile i na druge krajeve srpskih zemalja. Iako je njihova prvobitna namera bila iskreno blagočestiva, vremenom se pojavila bojazan da bi ovakav način okupljanja mogao skrenuti u sektaško tumačenje hrišćanstva i udaljiti vernike od pune crkvene zajednice, sabrane oko Tela i Krvi Spasitelja Hrista. Zbog toga je Crkva nastojala da delovanje bogomoljačkog pokreta bude pod budnim nadzorom parohijskih sveštenika i nadležnih episkopa.

Vladika Nikolaj - stub očuvanja pravoslavnog duha

Presudan doprinos ocrkovljenju bogomoljačkog pokreta dao je Sveti vladika Nikolaj Velimirović. Njegov duhovni autoritet pomogao je da se unutar pokreta očuva pravoslavni duh i crkveni život. Upravo zahvaljujući njegovom zalaganju, bogomoljački pokret dobio je jasniji oblik kroz statut čija su pravila svi članovi bili dužni da poštuju.

Foto: SPC
Protojerej-stavrofor Branko Ćurčin

 

Radi učvršćivanja crkvenog jedinstva i jačanja duhovnog života, vladika Nikolaj sazivao je crkveno-narodne sabore. Na tim okupljanjima čuvano je jedinstvo Crkve, ali i podsticano duhovno uzrastanje vernog naroda. Duh i pravila pokreta, kako je predavač istakao, posebno lepo izražava pesma „Pomozi nam, višnji Bože…“, koja je vremenom postala svojevrsna himna bogomoljačkog pokreta.

Od vernika okupljenih u bogomoljačkom pokretu očekivalo se da žive punim hrišćanskim životom u Gospodu Hristu, polažući svu nadu i uzdanje u Božju milost i pomoć. Posebno mesto u tom duhovnom životu zauzimali su post i molitva. Kroz ove podvige vernici su Bogu prinosili svoj mali, ali iskreni dar.

Post i molitva: nasleđe koje traje kroz vekove

Sveštenik Branko Ćurčin je naglasio da su post i molitva uvek bili temelj duhovnog života Crkve. Oni nisu pripadali samo jednom vremenu ili pokretu, već su kroz sve epohe predstavljali nasušnu potrebu hrišćana. Zato se i od vernika 21. stoleća očekuje da sleduju primer svojih svetih predaka i da ljubav prema Bogu potvrđuju životom obeleženim postom i molitvom.

Otac Branko je istakao i da je važno pravilno razumeti trud i podvig članova bogomoljačkog pokreta. Njihov život treba posmatrati kao primer revnosti i vernosti Crkvi, ali se treba čuvati površnih sudova koji bi njihov način života olako označili kao zilotski ili fanatičan.

Prema njegovim rečima, bogomoljački pokret decenijama je imao značajnu ulogu u životu Crkve. Njegovi članovi aktivno su doprinosili crkvenoj zajednici, a iz mnogih porodica koje su pripadale ovom pokretu potekli su brojni sveštenici i monasi. Zbog toga se od svakog vernika očekuje da u skladu sa svojim mogućnostima i snagama prinese Bogu sopstveni trud i duhovni podvig.

Na kraju predavanja verni narod Božji, zajedno sa svojim sveštenicima, zapojao je dobro poznate stihove himne bogomoljačkog pokreta, moleći Gospoda da ih učvrsti na utabanim stazama kojima su hodili naši sveti preci.