Na predavanju u Šidu sveštenik SPC govorio je o poreklu ovog pokreta među vernicima, ulozi Svetog vladike Nikolaja u njegovom ocrkovljenju i značaju posta i molitve kao temelja duhovnog života u Crkvi.
U gostoprimnici crkve Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja u Šidu održano je predavanje na temu "Post, molitva i bogomoljački pokret vladike Nikolaja". Ovom duhovnom sabranju prisustvovao je veliki broj vernika, a predavanje je održao protojerej-stavrofor Branko Ćurčin uz blagoslov vladike sremskog Vasilija.
Otac Branko je na početku okupljene upoznao sa istorijskim okolnostima u kojima je nastao bogomoljački pokret.
Kako je nastao pokret koji je menjao duhovni život vernika
Iako je formalno formiran krajem druge decenije 20. veka, koreni pokreta sežu u sredinu 19. stoleća, kada su se počele formirati prve zajednice pobožnih hrišćana sa željom da dublje proučavaju reč Božju sadržanu u Svetom pismu.
Prve takve zajednice nastajale su u Vojvodini, a vremenom su se proširile i na druge krajeve srpskih zemalja. Iako je njihova prvobitna namera bila iskreno blagočestiva, vremenom se pojavila bojazan da bi ovakav način okupljanja mogao skrenuti u sektaško tumačenje hrišćanstva i udaljiti vernike od pune crkvene zajednice, sabrane oko Tela i Krvi Spasitelja Hrista. Zbog toga je Crkva nastojala da delovanje bogomoljačkog pokreta bude pod budnim nadzorom parohijskih sveštenika i nadležnih episkopa.
Vladika Nikolaj - stub očuvanja pravoslavnog duha
Presudan doprinos ocrkovljenju bogomoljačkog pokreta dao je Sveti vladika Nikolaj Velimirović. Njegov duhovni autoritet pomogao je da se unutar pokreta očuva pravoslavni duh i crkveni život. Upravo zahvaljujući njegovom zalaganju, bogomoljački pokret dobio je jasniji oblik kroz statut čija su pravila svi članovi bili dužni da poštuju.
Foto: SPC
Protojerej-stavrofor Branko Ćurčin
Radi učvršćivanja crkvenog jedinstva i jačanja duhovnog života, vladika Nikolaj sazivao je crkveno-narodne sabore. Na tim okupljanjima čuvano je jedinstvo Crkve, ali i podsticano duhovno uzrastanje vernog naroda. Duh i pravila pokreta, kako je predavač istakao, posebno lepo izražava pesma „Pomozi nam, višnji Bože…“, koja je vremenom postala svojevrsna himna bogomoljačkog pokreta.
Od vernika okupljenih u bogomoljačkom pokretu očekivalo se da žive punim hrišćanskim životom u Gospodu Hristu, polažući svu nadu i uzdanje u Božju milost i pomoć. Posebno mesto u tom duhovnom životu zauzimali su post i molitva. Kroz ove podvige vernici su Bogu prinosili svoj mali, ali iskreni dar.
Post i molitva: nasleđe koje traje kroz vekove
Sveštenik Branko Ćurčin je naglasio da su post i molitva uvek bili temelj duhovnog života Crkve. Oni nisu pripadali samo jednom vremenu ili pokretu, već su kroz sve epohe predstavljali nasušnu potrebu hrišćana. Zato se i od vernika 21. stoleća očekuje da sleduju primer svojih svetih predaka i da ljubav prema Bogu potvrđuju životom obeleženim postom i molitvom.
Otac Branko je istakao i da je važno pravilno razumeti trud i podvig članova bogomoljačkog pokreta. Njihov život treba posmatrati kao primer revnosti i vernosti Crkvi, ali se treba čuvati površnih sudova koji bi njihov način života olako označili kao zilotski ili fanatičan.
Prema njegovim rečima, bogomoljački pokret decenijama je imao značajnu ulogu u životu Crkve. Njegovi članovi aktivno su doprinosili crkvenoj zajednici, a iz mnogih porodica koje su pripadale ovom pokretu potekli su brojni sveštenici i monasi. Zbog toga se od svakog vernika očekuje da u skladu sa svojim mogućnostima i snagama prinese Bogu sopstveni trud i duhovni podvig.
Na kraju predavanja verni narod Božji, zajedno sa svojim sveštenicima, zapojao je dobro poznate stihove himne bogomoljačkog pokreta, moleći Gospoda da ih učvrsti na utabanim stazama kojima su hodili naši sveti preci.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.