Retko kad nam je dato da u nekoliko rečenica osetimo veličinu nečije duše. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 31. petak po Duhovima govori upravo to. Osvetljavajući svetost Presvete Bogorodice, pokazuje kako život može biti pesma – ne rečima upućenim ljudima, nego duhom koji neprestano veliča Boga. Njena molitva i predanost otvaraju put i nama da svaki dan pretvorimo u izraz vere, hvale i Božje blagodati.
Beseda o Presvetoj Devi Bogorodici
Veliča duša moja Gospoda. (Lk. 1, 46)
Mi imamo, braćo, svega nekoliko reči zapisanih u Jevanđelju, što ih je izrekla Presveta Bogorodica. Sve te njene reči odnose se na veličanje Boga. Ona je bila ćutljiva prema ljudima, ali je duša njena neprestano razgovarala s Bogom. Svakog dana i časa ona je nalazila novi razlog i povod da veliča Boga.
Kad bi se mogla znati i zapisati sva njena veličanja Boga kroz ceo život, o koliko bi to velikih knjiga iznelo! No i po onom jednom veličanju, koje je ona iskazala pred svojom rođakom Jelisavetom, majkom velikog proroka i Preteče Jovana, može svaki hrišćanin ceniti kakav je mirisni i bogougodni cvet bila duša njena presveta. To je samo jedan divni psalam duše Bogorodičine, koji je došao do nas kroz Jevanđelje.
No takvi psalmi bili su mnogobrojni i tokom života Preblagoslovene. I pre nego što je čula Jevanđelje iz usta Sina svoga, ona je znala jevanđelski Bogu govoriti i Boga slaviti. To joj je znanje dolazilo od Duha Svetog Božjeg, čija se blagodat neprestano ulevala u nju kao bistra voda u čisti sasud.
Veličala je Boga psalmima duše svoje kroz ceo život svoj, zato i nju Bog vozveliči iznad heruvima i serafima. I nas, malene i grešne, vozveličiće isti Gospod koji je i nju vozveličio, u carstvu Svome, ako se i mi potrudimo da ovo kratko vreme života našeg ispunimo veličanjem Boga delima, rečima, mislima i molitvama.
O Presveta, Prečista i Preblagoslovena Bogorodice, zakrili nas molitvama Tvojim. Tebi i Sinu Tvom i Gospodu našem slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
U besedi za 30. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako revnost i vera jednog smrtnika mogu otkriti Božju silu i čuda koja i danas nadilaze razum.
Kroz sudbinu pravednog Jova, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog otvara pitanje lične odgovornosti pred Bogom u času kada nema kome da se čovek požali.
Kroz priču o proroku Danilu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera slabi onda kada mislimo da smo sigurni i kako se stiče unutrašnja snaga koja ne popušta ni pred moći ni pred strahom.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, za praznik Sabor Presvete Bogorodice, ukazuje se koliko jednostavnost i predanost mogu biti istinska veličina pred Bogom.