Duhovna riznica 11.01.2026 | 07:30

KADA TIŠINA GOVORI VIŠE OD REČI: Vladika Nikolaj otkriva nepoznati svet Presvete Bogorodice

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KADA TIŠINA GOVORI VIŠE OD REČI: Vladika Nikolaj otkriva nepoznati svet Presvete Bogorodice
Pexels

U Besedi za 31. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća kako Majka Božija nosi nevidljive rane, ćutke prihvata Božju volju i pokazuje put vere i predanosti koji menja život.

Neke besede i pouke ne dolaze da bi nas poučile, nego da bi nas zaustavile. Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 21. nedelju po Duhovima, posvećena Presvetoj Bogorodici, ne govori o njoj iz visine ikona, već iz dubine srca koje je znalo šta znači čekati, strepeti i gledati, a ne moći ništa promeniti.

Vladika Nikolaj pred nas stavlja lik Majke koja ne objašnjava svoju bol, ne brani se od nje i ne uzmiče pred njom, već je prima kao deo puta koji joj je poveren. To je tekst o tišini koja je jača od krika i o veri koja ne traži potvrdu, čak ni onda kada kroz dušu prolazi mač.

Beseda o Presvetoj Devi Bogorodici

A tebi će samoj mač proći kroz dušu. (Lk. 2, 35)

Ko bi se i približno mogao sravniti s Gospodom u strpljivom podnošenju stradanja na zemlji tako kao Presveta Bogomati Njegova? Starac Simeon, ukrašen sedinama kao beli labud, proročki je provideo njene bolove u budućnosti i sravnio je te bolove sa prodiranjem mača kroz dušu.

Jedan mač prošao je kroz dušu njenu kada je pravedni Josif posumnjao u nju za vreme bremenitosti, drugi kad je morala bežati u Misir ispred mača Irodova, treći i četvrti i deseti i mnogi i mnogi kada je posmatrala nenavist i spletke starešina jevrejskih protiv Sina njenog, iz dana u dan, za sve vreme Njegove propovedi i čudesnog delovanja među ljudima.

No najoštriji mač prošao je kroz dušu njenu kada je stajala pod Krstom Sina i Gospoda svoga. Taj mač je provideo i njoj prorekao sveti starac Simeon. Veličanstveno je i uzbudljivo njeno ćutanje, kojim je kao zavesom pokrivala sve bolove svoje, sve rane srca svoga.

U sumraku svih tih mnogobrojnih bolova, naslaganih u srcu njenom prečistom, svetlilo je neugasivo kandilo vere i nade u Boga i predanost Bogu. Nenadmašna u plemenitosti sluškinja Gospodnja! Ona je videla sebe jasno u Božjem planu ljudskog spasenja; čitala je u prorocima o sebi; razgovarala je s angelima – vesnicima Božjim.

Zato sve što je dolazilo na nju, radost ili muka, ona je znala da od Boga dolazi, te niti je klicala u radosti, niti roptala u muci. Nego je ćutala i sve slagala u srcu svome.

O Presveta Devo Bogorodice, pomozi i nama da slično Tebi budemo pokorni volji Božjoj. Sinu Tvome i Gospodu kroz Tebe slava i hvala vavek. Amin.