Jedna rečenica "sagriješih Gospodu" razdvaja Davidov pad od njegovog uzdizanja, greh od nade, tamu od svetlosti koja dolazi kroz pokajanje. U svojoj besedi za 30. petak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović ne govori o bezgrešnosti kao nedostižnom idealu, već o suzama koje postaju put povratka, o srcu koje se ne zaključava u krivici niti se lomi u beznađu. On osvetljava cara koji je pao duboko, ali se pokajao dublje, ostavljajući Crkvi psalme kao svedočanstvo da milost Božja počinje onog trenutka kada čovek smogne snage da prizna istinu o sebi.
Beseda o Davidu
Tada reče David Natanu: sagreših Gospodu… suze su mi hleb, dan i noć. (II Sam. 12, 13; Ps. 41)
Sagreši car David Bogu, pokaja se i Bog mu oprosti. Velik beše greh carev, no još veće pokajanje. Vinovan beše Bogu za dva teška greha, za preljubu i ubistvo, ali kad ga izobliči Natan, prorok Božji, on bolno uzviknu: sagriješih Gospodu!
Ispovedi, dakle, svoj greh i pokaja se gorko, pregorko. I skrušeno se moljaše Bogu, plačući, posteći, ležeći na zemlji i podnoseći krotko strašne udare koje Bog posla na nj i na dom njegov i na narod njegov zbog greha njegova.
U svojim pokajničkim psalmima on govori: ja sam crv, a ne čovjek (Ps. 22, 6). Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje (Ps. 101, 5). Ne spavam (st. 7). Jedem pepeo kao hleb i piće svoje rastvaram suzama (st. 9). Kolena moja iznemogoše od posta.
Evo pravog pokajanja, evo istinitog pokajnika! Niti je otvrdnuo u grehu, niti je pao u očajanje. Nego, nadajući se u milost Božju, on se kajao neprestano.
I Bog, koji ljubi pokajnike, smilovao se na ovog uzoritog pokajnika. I oprosti mu Bog, i proslavi ga iznad svih careva Izrailjevih, i dade mu blagodat preveliku da speva najkrasnije molitve pokajničke i da proreče dolazak u svet Spasitelja sveta, i to od kolena njegovog.
Vidite, braćo, kako je divna milost Božja prema pokajnicima! Toliko omilje Bogu ovaj pokajni David, da se Bog ne ustide sam uzeti na sebe telo iz sjemena njegovog. Blago onima koji ne otvrdnu u grehu i onima koji ne padnu u očajanje zbog greha. Pokajanje spasava i od jednog i od drugog zla.
Gospode milostivi, omekšaj srce naše suzama pokajničkim.
Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 28. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva gde zaista počinje zlo i kako duh dobrote vlada svime što postoji.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. subotu po Duhovima, kroz priču o Jakovu pokazuje da tiha snaga vere može nadvladati strah, nepravdu i otvoriti put spasenju.
U besedi o Josifu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto zavist, kleveta i poniženje nisu kraj priče, već početak puta na kome Bog sam preuzima reč.
U besedi za 30. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da prava veličina dolazi iz predanosti i krotkosti pred Bogom.