Duhovna riznica 02.01.2026 | 07:30

OPROST VELIKOG GREHA: Vladika Nikolaj osvetljava biblijsku priču koja se tiče svakoga od nas

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OPROST VELIKOG GREHA: Vladika Nikolaj osvetljava biblijsku priču koja se tiče svakoga od nas
Wikimedia/public domain

U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.

Jedna rečenica "sagriješih Gospodu" razdvaja Davidov pad od njegovog uzdizanja, greh od nade, tamu od svetlosti koja dolazi kroz pokajanje. U svojoj besedi za 30. petak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović ne govori o bezgrešnosti kao nedostižnom idealu, već o suzama koje postaju put povratka, o srcu koje se ne zaključava u krivici niti se lomi u beznađu. On osvetljava cara koji je pao duboko, ali se pokajao dublje, ostavljajući Crkvi psalme kao svedočanstvo da milost Božja počinje onog trenutka kada čovek smogne snage da prizna istinu o sebi.

Beseda o Davidu

Tada reče David Natanu: sagreših Gospodu… suze su mi hleb, dan i noć. (II Sam. 12, 13; Ps. 41)

Sagreši car David Bogu, pokaja se i Bog mu oprosti. Velik beše greh carev, no još veće pokajanje. Vinovan beše Bogu za dva teška greha, za preljubu i ubistvo, ali kad ga izobliči Natan, prorok Božji, on bolno uzviknu: sagriješih Gospodu!

Ispovedi, dakle, svoj greh i pokaja se gorko, pregorko. I skrušeno se moljaše Bogu, plačući, posteći, ležeći na zemlji i podnoseći krotko strašne udare koje Bog posla na nj i na dom njegov i na narod njegov zbog greha njegova.

U svojim pokajničkim psalmima on govori: ja sam crv, a ne čovjek (Ps. 22, 6). Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje (Ps. 101, 5). Ne spavam (st. 7). Jedem pepeo kao hleb i piće svoje rastvaram suzama (st. 9). Kolena moja iznemogoše od posta.

Evo pravog pokajanja, evo istinitog pokajnika! Niti je otvrdnuo u grehu, niti je pao u očajanje. Nego, nadajući se u milost Božju, on se kajao neprestano.

I Bog, koji ljubi pokajnike, smilovao se na ovog uzoritog pokajnika. I oprosti mu Bog, i proslavi ga iznad svih careva Izrailjevih, i dade mu blagodat preveliku da speva najkrasnije molitve pokajničke i da proreče dolazak u svet Spasitelja sveta, i to od kolena njegovog.

Vidite, braćo, kako je divna milost Božja prema pokajnicima! Toliko omilje Bogu ovaj pokajni David, da se Bog ne ustide sam uzeti na sebe telo iz sjemena njegovog. Blago onima koji ne otvrdnu u grehu i onima koji ne padnu u očajanje zbog greha. Pokajanje spasava i od jednog i od drugog zla.

Gospode milostivi, omekšaj srce naše suzama pokajničkim.

Tebi slava i hvala vavek. Amin.