OVE TAJNE VEĆINA IGNORIŠE: Skrivene sile koje oblikuju svet oko nas
Pet ajeta iz sure El Ala (87:1-5) podsećaju na povezanost čoveka i sveta i važnost introspektivnog razmišljanja.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
U minut posle ponoći, pod svodovima napuštene stanice metroa Old City Hall, Zohran Mamdani je položio zakletvu kao novi gradonačelnik Njujorka. Umesto tradicionalne Biblije, koju su decenijama koristili njegovi prethodnici, ruku je položio na Kuran, svetu knjigu islama. Ovo je prvi put da najviši gradski zvaničnik najvećeg američkog grada koristi islamski sveti tekst prilikom preuzimanja funkcije, prenosi televizijski kanal Fox News.
Ceremonija je bila skromna i intimna, uz prisustvo najbliže porodice i pravosudne zvaničnice Letitije Džejms. Kuranski rukopis koji je Mamdani odabrao potiče iz predindustrijskog doba, s kraja 18. ili početka 19. veka, u vreme kada su različite verske i kulturne zajednice živjele jedna pored druge u regionima današnje Sirije i Libana. Izbor ovog rukopisa simbolično ukazuje na period američke istorije koji gradonačelnik smatra vodiljom u svom mandatu.
Za gradonačelnika muslimanske vere, rođenog u Ugandi, a odrastalog u Njujorku, zakletva na Kuranu nije bila formalnost, već izraz njegovog identiteta i priznanje vere koja je deo njegovog života. Porodica je koristila više primeraka Kurana, uključujući onaj koji je pripadao njegovom dedi, kao i jedan istorijski rukopis iz kolekcije Schomburg Centra za istraživanje crnačke kulture u Njujorškoj javnoj biblioteci. Ovi primerci svedoče o složenoj i višeslojnoj istoriji verovanja i borbi za priznanje različitih zajednica.
Zakletva na Kuranu u javnoj funkciji pokreće šire pitanje: šta znači kada se sveti tekst jedne tradicije koristi u ritualu u multireligijskoj i sekularnoj državi? Ustav SAD ne zahteva polaganje zakletve na bilo kojoj verskoj knjizi. Većina prethodnih gradonačelnika birala je Bibliju jer je to odgovaralo prevladavajućoj kulturnoj tradiciji, a ne zbog zakonske obaveze.
Za islamsku zajednicu širom sveta, kao i za muslimane u Sjedinjenim Američkim Državama, ovaj čin ima posebno značenje: simbolizuje priznanje njihove prisutnosti i podseća da verski različiti Amerikanci nisu samo statistika, već aktivni učesnici u oblikovanju javnog prostora. Istovremeno, događaj je izazvao i oštre reakcije — od pozdravljanja raznolikosti do kritika onih koji smatraju da javne funkcije treba odvojiti od verskih simbola.
U kontekstu religijskog pluralizma, ovo nije samo politički događaj. To je trenutak kada se verske tradicije, identiteti i javni diskurs ukrštaju na jednom od najprometnijih raskršća simbola i stvarnosti. Kuran u ruci gradonačelnika Njujorka više nije samo sveta knjiga islama - postao je i simbol gradova otvorenih za sve, bez izuzetka.
Pet ajeta iz sure El Ala (87:1-5) podsećaju na povezanost čoveka i sveta i važnost introspektivnog razmišljanja. Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima. Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora. Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Porodična i istorijska vrednost rukopisa
Reakcije i značaj u društvu
OVE TAJNE VEĆINA IGNORIŠE: Skrivene sile koje oblikuju svet oko nas
PRAVI JUNACI SVAKODNEVNOG ŽIVOTA: Evo zašto najvredniji ljudi ne traže moć ni bogatstvo, već nešto mnogo veće
TRI PRAVILA KOJA RAZOTKRIVAJU GDE GUBIMO ŽIVOT I SMISAO: Otkrijte kako mala odluka može da prevagne da li gubimo ili pobeđujemo
TAJNA UNUTRAŠNJEG MIRA KOJU SVAKO MOŽE RAZUMETI: Reči koje donose smirenje u vremenu promena
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.