Čovek može da obiđe pola grada, da prelista stotine ekrana i da se vrati kući umorniji nego što je izašao - a da sebe nijednom nije sreo. Između spoljne buke i unutrašnje tišine stoji čudan zid navika: lakše je boraviti po „tuđim kućama“ nego otvoriti sopstvena vrata. Upravo taj sudar bekstva i povratka, rasutosti i sabiranja, vladika Nikolaj Velimirović razotkriva u besedi za ponedeljak sedmice mitara i fariseja, podsećajući da se najvažniji put ne meri koracima, nego hrabrošću da se siđe u sopstveno srce - tamo gde je Car i gde počinje Carstvo.
Beseda o Carstvu Božjem, koje je unutra
Carstvo Božje je unutra u vama. (Lk. 17, 21)
Sve što je Božje nosi pečat besmrtnosti. I Carstvo Božje - carstvo je besmrtno. Ako želimo, dakle, da dišemo vazduh besmrtnosti, moramo ući unutra u sebe, u srce svoje, u Carstvo Božje. Izvan nas je vazduh vremena, vazduh prolaznosti i truleži, u kome duša teško diše. Carstvo prirodno — carstvo je čulno, otuda carstvo tuđine u sravnjenju sa dušom našom, koja predstavlja unutrašnje carstvo naše.
Zašto ljudi vole da se bave dugo, dugo u tuđini? Zašto retko i nerado ulaze u svoju sopstvenu kuću? Kad god mislimo na sve, mi mislimo o tuđini. Kad god se razgovaramo o čulnom svetu, mi se razgovaramo u tuđini. Živeći po čulima, mi ličimo na čoveka koji ceo dan juri po tuđim kućama, a samo uveče se vraća svojoj kući na spavanje. I tako budnoću svoju mi posvećujemo smrti, a spavanje besmrtnosti!
Mi dolazimo k sebi, vraćamo se u sebe samo u snu! No i naš san sanja našu javu, tj. i kad smo u svojoj kući u besvesnom stanju, mi sanjamo tuđe kuće: naši snovi čulni su, jer je naša java čulna. I tako mi smo u tuđini, i tuđi i na javi i u snu. Neprestano mi smo van sebe.
A Gospod hoće da nas vrati u nas same, u dom svoj i domovinu svoju. Za nas je Carstvo Božje unutra u nama: van nas je tuđina. Da bismo izbegli iz tuđine i našli pravi dom svoj, u kome se sretamo neposredno s Bogom, mi moramo ući u sebe, u srce svoje. Tu je Car, i tu je carstvo.
O Gospode i Care angela i svetitelja, pokaži nam bogatstvo i sjaj carstva Tvog unutra u nama. Da bismo zavoleli carstvo Tvoje više nego što volimo čulnu tuđinu, carstvo promenljivosti i prolaznosti. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
U snažnoj opomeni Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se gordost maskira u vrlinu i vodi pravo tamo gde se čovek nije nadao.
U besedi za 55. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako briga za druge nije samo moralna dužnost, već ključ spasenja i istinske sreće.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?