Upravo onda kada čovek poveruje da je jedan poraz zauvek ostavio iza sebe i da je tlo pod nogama konačno čvrsto, počinje najtiša i najopasnija borba - ona protiv sopstvene samouverenosti. Beseda Vladike Nikolaja Velimirovića za 33. sredu po Duhovima ne govori o očiglednim padovima, već o onim neprimetnim, koji započinju u mislima, u osećaju da smo „dovoljno dobri“ i „dovoljno jaki“, i koji se završavaju tamo gde se čovek najmanje nada: u ponovnom susretu sa istom slabošću, samo u drugom obliku.
Beseda o potrebnoj opreznosti onih koji misle da su sigurni
Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne. (I Kor. 10, 12)
Apostol, koji daje ovakav savet, pravašodno je poznavao prirodu ljudsku i svu nemoć njenu. Dan za danom potvrđuje to iskustvo, da tek što se čovek uspravio iz blata grehovnog, a već ponovo giba se i pada. Tek što se izlečio od poroka srebroljublja, a već pada u porok slavoljublja. Ili, tek što je otvorio ruku da pomogne bednog čoveka, a gordost ga obara na drugu stranu. Ili, tek što se malo privikao molitvi, a on otvara širom usta svoja da ruži one koji se još nisu molitvi privikli. Ili, tek što je osetio da ga Duh Božji rukovodi na put spasenja, a on se odmah nameće za učitelja vascelom svetu, dok, avaj, time sasvim ne otera Duha od sebe.
Kada je Gospod predskazivao učenicima da će Ga se svi oni odreći i razbeći, tada je Petar, samouveren u postojanstvo svoje, uzviknuo: Ako se i svi sablazne, ali ja neću. Prozirući mu samo srce i videći ga već palog u samomnjenje i gordost, Gospod mu odgovori: Noćas, dok pijetao ne zapjeva, tri puta ćeš me se odreći! Pa kad se ovakav pad desio s apostolom, u neposrednoj blizini Gospoda, kako s nama da se ne desi?
Zato, braćo, kad se dignemo i povratimo od nekog greha i stanemo uspravno, treba to da pripisujemo sili i milosti Božjoj, a ne sebi; i treba da se dobro obaziremo, i čuvamo, i Bogu molimo, da opet ne padnemo, bilo na jednu stranu, bilo na drugu, no da hodimo pravo putem Gospodnjim.
Gospode svevideći, pomozi nam da se uspravimo Duhom k Tebi; i kad se uspravimo, podrži nas, da više ne padamo. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U besedi za 33. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razumevanje Trojstva može preoblikovati naš unutrašnji svet.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.