Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i ženski manastir Ruske pravoslavne crkve posvećen Presvetoj Bogorodici i Svetom Serafimu Sarovskom već decenijama i vekovima privlače pažnju pravoslavnih poklonika. Za mnoge od njih, odlazak u Divijevo nije samo put u jedan kraj Rusije, već hod ka tišini molitve i unutrašnjem sabiranju.
Istorijski izvori svedoče da je Divijevo u 18. i 19. veku izraslo u značajan duhovni centar, tesno povezan sa ličnošću prepodobnog Serafima Sarovskog, jednog od najpoštovanijih ruskih svetitelja. Manastir u Divijevu i danas postoji kao živo mesto crkvenog života i deo je neprekinute duhovne tradicije Ruske pravoslavne crkve, koja se u tom pogledu ne dovodi u pitanje.
Ipak, u savremenom religijskom govoru, naročito na internetu, pojavili su se i pojedini motivi i tumačenja koja ne pripadaju zvaničnom učenju Pravoslavne crkve, već spadaju u oblast pobožnih predanja i narodne pobožnosti.
Alexxx1979/wikipedia
Manastir Divejevo
O Svetoj kanavki i predanjima
Jedna od najčešće pominjanih priča u vezi sa Divejevo jeste ona o Svetoj kanavki, molitvenoj stazi oko manastira. "Mesto gde se nalazi Sveta kanavka, kanal koji noga antihrista neće moći da preskoči“, kako piše sajt johnsanidopoulos.com. Ovaj sajt donosi prikaze pravoslavnih predanja i pobožnih kazivanja, navodi se da među monahinjama i poklonicima postoji uverenje da Sveta kanavka ima poseban duhovni i zaštitni značaj. Sam autor, međutim, taj motiv predstavlja kao deo predanja i pobožne interpretacije, a ne kao stav ili učenje Crkve.
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Slične tvrdnje mogu se naći i na drugim pravoslavnim sajtovima i blogovima: „Ko jednom prođe Svetom kanavkom i izmoli 150 puta ‘Bogorodice Djevo’, sama Presveta Bogorodica ga uzima pod svoju zaštitu“. kako piše sajt diveevo-hotel.ucoz.ru.
Važno je naglasiti da ovakve izjave pripadaju oblasti pobožnog predanja i ličnog duhovnog doživljaja, ali ne i oblasti zvaničnog dogmatskog učenja Pravoslavne crkve. Ni crkveni dokumenti ni bogoslovska literatura ne govore o „mestima koja Antihrist neće moći da pređe“.
Zvanično učenje i pobožno predanje
U pravoslavnoj tradiciji postoji jasna razlika između učenja Crkve i narodnih pobožnih predanja:
Učenje Crkve zasniva se na Svetom pismu, svetootačkom predanju, bogosluženju i kanonima. U njemu nema geografskih „karata spasenja“ niti određenih mesta koja bi imala apsolutnu, dogmatsku zaštitnu ulogu od zla ili Antihrista.
Pobožna predanja i duhovna kazivanja, kakva su ona o Svetoj kanavki, nastaju u životu vernog naroda i izražavaju njegovo iskustvo, nadu i strahove, ali ne obavezuju savest vernika kao dogmatska istina.
Sveštenici i bogoslovi često podsećaju da je potrebno razlikovati lično duhovno iskustvo i pobožnu interpretaciju od onoga što Crkva zaista uči kao istinu vere.
Bez obzira na razliku između zvaničnog učenja i narodnog predanja, Divijevo i danas ostaje: mesto gde mnogi poklonici doživljavaju duboke i iskrene molitvene trenutke; živa monaška zajednica sa bogatim duhovnim životom; jedan od centara poštovanja prepodobnog Serafima Sarovskog i svetitelja povezanih sa njegovim imenom.
Za jedne, put u Divejevo je povratak molitvi i tišini. Za druge, to je podstrek da dublje upoznaju bogosluženje i svetootačko predanje.
Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Suosnivač PayPal-a tvrdi da planetom upravljaju moćne strukture koje namerno zaustavljaju nauku i medicinu kako bi čovečanstvo pretvorile u poslušne robove spremne za totalitarizam i moć Zla.
Od nestanka ljubavi i zamračenog uma, preko pada Crkve i pohlepe bez granica, pa sve do tehnoloških čuda koja kriju veliku zabludu – proročanske reči ovog sveca oslikavaju dramatičnu viziju kraja vremena i dolazak konačnog obračuna.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Lekoviti sremuš, paradajz i nekoliko jednostavnih sastojaka pretvaraju se u toplu, hranljivu čorbu koja se lako priprema i savršeno prija u danima posta.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija mitropolit šumadijski govorio o veri koja čoveku pokazuje put, ali i upozorio na lažna učenja koja pokušavaju da pomute pravoslavlje.
Tumačeći završnu poruku iz Jevanđelja po Luki, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o jednostavnom, ali presudnom koraku koji otvara vrata Božje milosti i vodi čoveka od pada ka oproštaju, radosti i večnom životu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prvo i drugo obretenije glave Svetog Jovana Krstitelja po starom i Svetih 40 mučenika Sebastijskih po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Frančesku Rimsku, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Džejms Robinson, poznatiji kao JRo, opisuje kako su ga pojanje, tamjan i ikone pokrenuli da počne da proučava pravoslavlje, krsti se i postepeno menja čak i tekstove svojih pesama.