Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i ženski manastir Ruske pravoslavne crkve posvećen Presvetoj Bogorodici i Svetom Serafimu Sarovskom već decenijama i vekovima privlače pažnju pravoslavnih poklonika. Za mnoge od njih, odlazak u Divijevo nije samo put u jedan kraj Rusije, već hod ka tišini molitve i unutrašnjem sabiranju.
Istorijski izvori svedoče da je Divijevo u 18. i 19. veku izraslo u značajan duhovni centar, tesno povezan sa ličnošću prepodobnog Serafima Sarovskog, jednog od najpoštovanijih ruskih svetitelja. Manastir u Divijevu i danas postoji kao živo mesto crkvenog života i deo je neprekinute duhovne tradicije Ruske pravoslavne crkve, koja se u tom pogledu ne dovodi u pitanje.
Ipak, u savremenom religijskom govoru, naročito na internetu, pojavili su se i pojedini motivi i tumačenja koja ne pripadaju zvaničnom učenju Pravoslavne crkve, već spadaju u oblast pobožnih predanja i narodne pobožnosti.
Alexxx1979/wikipedia
Manastir Divejevo
O Svetoj kanavki i predanjima
Jedna od najčešće pominjanih priča u vezi sa Divejevo jeste ona o Svetoj kanavki, molitvenoj stazi oko manastira. "Mesto gde se nalazi Sveta kanavka, kanal koji noga antihrista neće moći da preskoči“, kako piše sajt johnsanidopoulos.com. Ovaj sajt donosi prikaze pravoslavnih predanja i pobožnih kazivanja, navodi se da među monahinjama i poklonicima postoji uverenje da Sveta kanavka ima poseban duhovni i zaštitni značaj. Sam autor, međutim, taj motiv predstavlja kao deo predanja i pobožne interpretacije, a ne kao stav ili učenje Crkve.
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Slične tvrdnje mogu se naći i na drugim pravoslavnim sajtovima i blogovima: „Ko jednom prođe Svetom kanavkom i izmoli 150 puta ‘Bogorodice Djevo’, sama Presveta Bogorodica ga uzima pod svoju zaštitu“. kako piše sajt diveevo-hotel.ucoz.ru.
Važno je naglasiti da ovakve izjave pripadaju oblasti pobožnog predanja i ličnog duhovnog doživljaja, ali ne i oblasti zvaničnog dogmatskog učenja Pravoslavne crkve. Ni crkveni dokumenti ni bogoslovska literatura ne govore o „mestima koja Antihrist neće moći da pređe“.
Zvanično učenje i pobožno predanje
U pravoslavnoj tradiciji postoji jasna razlika između učenja Crkve i narodnih pobožnih predanja:
Učenje Crkve zasniva se na Svetom pismu, svetootačkom predanju, bogosluženju i kanonima. U njemu nema geografskih „karata spasenja“ niti određenih mesta koja bi imala apsolutnu, dogmatsku zaštitnu ulogu od zla ili Antihrista.
Pobožna predanja i duhovna kazivanja, kakva su ona o Svetoj kanavki, nastaju u životu vernog naroda i izražavaju njegovo iskustvo, nadu i strahove, ali ne obavezuju savest vernika kao dogmatska istina.
Sveštenici i bogoslovi često podsećaju da je potrebno razlikovati lično duhovno iskustvo i pobožnu interpretaciju od onoga što Crkva zaista uči kao istinu vere.
Bez obzira na razliku između zvaničnog učenja i narodnog predanja, Divijevo i danas ostaje: mesto gde mnogi poklonici doživljavaju duboke i iskrene molitvene trenutke; živa monaška zajednica sa bogatim duhovnim životom; jedan od centara poštovanja prepodobnog Serafima Sarovskog i svetitelja povezanih sa njegovim imenom.
Za jedne, put u Divejevo je povratak molitvi i tišini. Za druge, to je podstrek da dublje upoznaju bogosluženje i svetootačko predanje.
Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Suosnivač PayPal-a tvrdi da planetom upravljaju moćne strukture koje namerno zaustavljaju nauku i medicinu kako bi čovečanstvo pretvorile u poslušne robove spremne za totalitarizam i moć Zla.
Od nestanka ljubavi i zamračenog uma, preko pada Crkve i pohlepe bez granica, pa sve do tehnoloških čuda koja kriju veliku zabludu – proročanske reči ovog sveca oslikavaju dramatičnu viziju kraja vremena i dolazak konačnog obračuna.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.