DA LI TREBA DA SE PREKRSTIMO SVAKI PUT KADA PROĐEMO PORED CRKVE? Sveti Serafim Sarovski dao je jasan odgovor
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
Prema predanju, nema toga što Hristos neće ispuniti ako ga majka za to zamoli.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Veliki ruski svetitelj ostavio je savet koji i danas privlači pažnju vernika: čovek mora da čuva svoje srce od očajanja, gneva i udaljavanja od Boga.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Od plemkinje do skromne monahinje: njen životni put obeležili su izgnanstvo, duboka vera, čudesni događaji i godine provedene u Srbiji.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Sveti oci učili su da krsni znak nije običaj niti formalnost, već duhovno oružje protiv zla.
Prirodni lekovi, molitve i zdrave navike – saveti koji povezuju telo i veru za pravu zaštitu od negativnosti
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Kada bolest i nemoć nadvladaju svakodnevicu, ova molitva postaje most između vere, nade i nevidljive Božje milosti, podsećajući vernika da pažnja i molitva imaju moć da osvetle i najtamnije dane.
Ovaj podvižnik i ugodnik Božji ostavio nam je putokaz kako se, bez buke i žurbe, stiže do unutrašnjeg mira i snage koja menja ljude.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Reči velikog ruskog sveca deluju strogo, ali kriju duboko pravilo – zbog čega je opasno govoriti o duhovnim temama pred ljudima koje to ne zanima.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Ili se nemoj krstiti nikako, ili to čini kako dolikuje, govorio je Sveti Serafim.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Igra omogućava deci da istražuju svet oko sebe, uče o pravilima, razvijaju kreativnost i stvaralački potencijal.
Porodica ima neprocenjivu vrednost kako za pojedinca, tako i za širu društvenu zajednicu.
Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
Prema predanju, Bogorodica je dala Bogorodičino pravilo, zaveštavajući da će imati osobiti udeo u spasenju svakog ko ga bude sprovodio.
Da bi brže ozdravili, starac je savetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
Monaški put ovog svetitelja kreće 1778. godine, uz blagoslov majke i poklon bakarnog krsta, koji je nosio do kraja života.
Ruski svetac, čudotvorac i utešitelj onih u nevolji, ukazuje na način života koji vodi ka duhovnoj čistoti i unutrašnjem miru.
U savremenom svetu depresija sve češće postaje prisutan problem, a prema učenju svetih otaca, tuga nije samo prolazna emocija već duhovna opasnost koja može voditi ka beznađu i duhovnoj smrti.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.