ŽIVOT OVE DECE JE NEPREKIDNO MUČENJE! Starac Pajsije o čestoj grešci roditelja, zbog koje im naslednici nikad neće biti srećni!
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Detinjstvo je u pravoslavnoj tradiciji posebno vreme čovekovog života, ispunjeno nevinošću, čistotom i iskrenom radošću. Crkva uči da dete svet doživljava drugačije od odraslih - bez zlobe, lukavstva i opterećenosti svakodnevnim brigama.
Upravo zbog toga, Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko, pozivajući ljude da sačuvaju smirenje, prostodušnost i čisto srce.
Pravoslavno shvatanje detinjstva ne odvaja igru od duhovnog razvoja. Naprotiv, igra je prirodan način na koji dete upoznaje svet koji mu je Bog podario.
Kroz nju razvija maštu, uči da deli sa drugima, da oprašta, da pomaže i da se raduje jednostavnim stvarima. U tim trenucima ono ne razmišlja o brigama i problemima odraslih, već živi u bezazlenosti koja odgovara njegovom uzrastu.
Zbog toga su Sveti oci upozoravali da decu ne treba prerano opterećivati brigama koje pripadaju odraslima. Vaspitanje podrazumeva odgovornost i disciplinu, ali i razumevanje da svako životno doba ima svoje darove i svoje potrebe. Detetu je potrebno vreme da raste, sazreva i razvija se u skladu sa prirodom koju mu je Bog dao.
Pravoslavna duhovnost posebno naglašava važnost očuvanja dečje čistote. Roditelji su pozvani da decu uče veri, molitvi i ljubavi prema bližnjima, ali i da im pruže dom ispunjen mirom, toplinom i sigurnošću. U takvom okruženju dete lakše razvija poverenje, dobrotu i osećaj da je voljeno.
Sveti oci često podsećaju da upravo ono što odrasli smatraju beznačajnim može imati dubok značaj za dete. Njegova radost zbog igre, druženja i jednostavnih stvari nije gubljenje vremena, već deo prirodnog odrastanja i oblik bezbrižnosti koji treba čuvati.
Crkva uči da Bog svakom čoveku daje anđela čuvara koji ga štiti, savetuje i nevidljivo vodi kroz život. Ta vera posebno dobija na značaju kada se govori o deci, čija su srca otvorena za dobrotu i poverenje.
Upravo zato Sveti Serafim Sarovski ostavlja pouku koja podseća odrasle da ne prekidaju dečju radost i nevinost:
"Ostavite dete njegovim nevinim igrama, jer se ono tako zabavlja sa svojim anđelom čuvarom.“
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Sveti oci učili su da krsni znak nije običaj niti formalnost, već duhovno oružje protiv zla.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
Ne nazivajte svoju decu odpadnicima od Boga, najpre je upozorio svetitelj sve majke.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.