YouTube/Евгений Михайлович. Психология Отношений, AI Gemini
Kaže i da je roditelji, koju ovu rečenicu izgovaraju, ne rade to slučajno.
Roditeljska ljubav često se izražava kroz reči koje na prvi pogled deluju bezazleno i simpatično, pa mnogi u trenucima nežnosti svojoj deci govore: "Nemoj nikad da odrasteš“, želeći da istaknu lepotu i čistoću detinjstva i zaštite ga od surovosti života.
Međutim, iguman Evmenije Peristije, poznat po svom radu u oblasti duhovne psihologije, upozorava da se iza ove rečenice može kriti i dublja poruka koju dečja podsvest ne mora uvek da razume na bezazlen način, već je može percipirati kao roditeljsku zapovest ili zabranu i tumačiti kao poziv na ostajanje u zavisnosti, ali i kao strah od odrastanja.
Kaže i da roditelji, koju ovu rečenicu izgovaraju, ne rade to slučajno.
- Ova "zapovest" izražava odbijanje roditelja da njihov sin ili kćerka postanu odrasli, te podržava zavisnost dece od roditelja. Samim tim narušava se Reč Božija: "Ostaviće čovek oca svojega i mater svoju i prilepiti se ženi svojoj i biće jedno telo" (Post. 2, 24). Na taj način, Bog je zainteresovan za to da se deca, odrastajući odvajaju od roditelja, da stvaraju svoje porodice i umnožavaju ljudski rod.
YouTube/Евгений Михайлович. Психология Отношений
Iguman Evmenije Peristije
Iguman Evmenije Peristije kaže da posledice kršenja ove Rečje Božje mogu biti teške kad ovo dete odraste.
- Druga životna posledica za čoveka koji je odlučio da ostane dete i da ne odraste jeste odricanje od samoostvarenja. Detinjstvo je vreme nadanja. Mi se nadamo da će dete, kada odraste, ispoljiti najbolje od onoga za šta je sposobno, da će ostvariti one talente koje ono poseduje i koje mu mi pomažemo da razvije. Ali, za sada je on mali i mi od njega nešto veliko ne očekujemo.
Ako je dete prihvatilo od svojih roditelja zabranu "Nemoj da odrasteš", ono nastavlja da bude dete ceo svoj život, a samim tim izbegava služenje i zakopava u zemlju talente koje mu je dao Gospod.
Shutterstock/Inside Creative House
"Odraslo dete" voli da troši, ali malo šta daje
- Dečija psihologija se sastoji u tome da više dobija nego da daje. Zato je takvo odraslo dete usmereno ka tome da troši, a da ništa ne pruža zauzvrat. U drugim ljudima, supružniku, rukovodiocu, prijateljima, traži pre svega onoga ko je uvek spreman da se pobrine o njemu, da reši umesto njega sve njegove probleme.
Odnosi s Bogom, kaže, kod takve odrasle osobe, takođe imaju parazitski karakter.
- Ono očekuje da će, u izvesnom trenutku, Gospod jednostavno uzeti i dati mu ono što mu je toliko potrebno i što za njega, s njegove strane, ne zahteva nikakve napore. Kada se ovako nešto ne dogodi, ono može da se ljuti na Boga kao na roditelja koji se nedovoljno brine o svojoj deci.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".