Sveti Dimitrije rođen je u Solunu, u uglednoj i pobožnoj porodici.
Srpska pravoslavna crkva 8. novembra obeležava Svetog velikomučenika Dimitrija, praznik u narodu poznat kao Mitrovdan, koji se ubraja među pet najznačajnijih crkvenih praznika i veoma je rasprostranjena krsna slava u srpskim domovima. Posvećen je svetitelju koji je, iako je zauzimao visok položaj u rimskoj vojsci, odbio da se odrekne Hrista, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Sveti Dimitrije rođen je u Solunu, u uglednoj i pobožnoj porodici. Njegov otac bio je vojni zapovednik tog grada, a nakon njegove smrti car Maksimijan postavio je Dimitrija na isto mesto, poverivši mu upravljanje Solunom.
Međutim, car nije znao da Dimitrije u tajnosti ispoveda hrišćansku veru. Kada je saznao da je novi vojni zapovednik hrišćanin, naredio mu je da progoni i istrebljuje sledbenike Hristove, ali Dimitrije nije želeo da posluša takvu naredbu.
Naprotiv, on je otvoreno počeo da propoveda hrišćanstvo i da ispoveda veru u Isusa Hrista. Kada je vest o tome stigla do cara, Dimitrije je pozvan na ispitivanje, tokom kojeg nije pokušao da sakrije svoja uverenja. Pred vladarem je priznao da je hrišćanin i osudio idolopoklonstvo.
Shutterstock/Thanasis F
Sveti velikomučenik Dimitrije
Zbog takvog odgovora, razjareni Maksimijan naredio je da ga bace u tamnicu. Znajući da ga čeka stradanje, Dimitrije je svoje celokupno imanje predao vernom slugi Lupu, sa zadatkom da sve podeli siromašnima. U tamnicu je otišao spokojan, jer je znao da će postradati zbog vere u Hrista.
Prema crkvenom predanju, tokom tamnovanja javio mu se anđeo Božji i ohrabrio ga rečima:
"Mir ti, stradalče Hristov, mužaj se i krepi se!"
Nekoliko dana kasnije car je poslao vojnike da ubiju Dimitrija. Zatekli su ga u molitvi, a potom ga izboli kopljima i tako je završio svoj zemaljski život.
Hrišćani su preuzeli njegovo telo i časno ga sahranili. Prema predanju, iz tela svetitelja počelo je da teče čudotvorno miro, od kojeg su se mnogi bolesnici iscelili. Zbog brojnih čuda koja su se događala na njegovom grobu, nad moštima je ubrzo podignuta mala crkva.
Shutterstock/hramikona
Sveti Dimitrije
Sveti Dimitrije naročito je poštovan kao zaštitnik Soluna. Predanje beleži da se mnogo puta javljao i izbavljao ovaj grad iz velikih nevolja i opasnosti, zbog čega je njegovo ime vekovima ostalo neraskidivo povezano sa istorijom i duhovnim životom Soluna.
Vernici ga poštuju kao velikog zaštitnika i čudotvorca, a Mitrovdan se u mnogim porodicama obeležava kao krsna slava, uz slavski kolač, žito, sveću i molitvu.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".