Wikimedia/Flickr: St. Simeon Mirotocivi Serbian Orthodox Church/Flickr upload bot
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Simeona Mirotočivog, na krajnjem jugoistoku Čikaga, mogla bi uskoro da dobije preliminarni status zaštićenog kulturnog dobra. Ukoliko predlog bude usvojen, biće to veliko priznanje ne samo arhitektonskoj vrednosti hrama već i srpskoj zajednici u Americi, koja je svojim trudom, verom i odanošću sačuvala deo svog nacionalnog i duhovnog nasleđa daleko od otadžbine. Posebnu težinu ovom priznanju daje činjenica da bi američke gradske vlasti na ovaj način potvrdile značaj svetinje koju su srpski doseljenici podigli kao svedočanstvo svog identiteta i pravoslavne tradicije.
Služba za zaštitu istorijskog nasleđa pri Odeljenju za planiranje i razvoj grada Čikaga preporučila je da se razmotri proglašenje crkve i susedne Srpske sale, izgrađene 1965. godine, za zaštićene znamenitosti. Komisija za znamenitosti grada Čikaga razmatrala je predlog 8. oktobra 2026. godine, a o proglašenju bi mogla da glasa na novembarskom sastanku. Crkvena zajednica podržava ovu inicijativu, prenosi portal američke redakcije Saveza praovslavnih novinara.
Crkva Svetog Simeona Mirotočivog u Čikagu građena po uzoru na manastir Kalenić
Crkva Svetog Simeona Mirotočivog završena je 1969. godine, a njena arhitektura verno prati izgled Crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Manastiru Kalenić. Iako je čikački hram izgrađen od opeke i ima čeličnu konstrukciju, za razliku od srednjovekovne svetinje u Srbiji, zidane kamenom, sličnosti između dve građevine veoma su izražene. Istoričar arhitekture Met Kraford ukazao je na njihovu upečatljivu sličnost, uprkos tome što ih deli pet vekova i oko 5.000 milja.
Crkvu su projektovali čikački arhitektonski biro „Pavlecic & Kovacevic“ i arhitekta Radmilo Antonije Marković. Prepoznatljiva je po kulama sa krstovima na vrhu, raskošnim lukovima i dekorativnim šarama od opeke. Susedna Srpska sala izgrađena je u modernističkom stilu, ali je bojom opeke usklađena sa izgledom hrama.
Kompleks je podignut na nekadašnjem močvarnom zemljištu, zahvaljujući srpskim doseljenicima koji su radili u lokalnim čeličanama. Članovi crkvene zajednice odvajali su deo svojih plata za izgradnju, odlučni da podignu hram koji će čuvati njihovo versko i arhitektonsko nasleđe. Njihov trud ostavio je trajan trag u gradu i omogućio da se tradicija srpske crkvene arhitekture prenese na američko tlo.
Zaštićeni status srpske pravoslavne crkve bio bi veliko priznanje zajednici u Americi
Upravo zato bi proglašenje crkve za zaštićenu znamenitost imalo značaj koji prevazilazi granice arhitekture. To bi bilo priznanje generacijama Srba u Americi koji su, daleko od svoje zemlje, podizali crkve i okupljali se oko njih, čuvajući veru, običaje i osećaj pripadnosti svom narodu. Ukoliko predlog bude usvojen, američke institucije time bi potvrdile da je srpska pravoslavna svetinja deo kulturnog nasleđa vrednog očuvanja i poštovanja.
Za srpsku zajednicu u Americi, takva odluka predstavljala bi potvrdu da su trud i nasleđe njenih predaka prepoznati i uvaženi u društvu čiji su deo. Crkva Svetog Simeona Mirotočivog tako bi bila ne samo mesto molitve već i trajno svedočanstvo o tome kako su srpski doseljenici, čuvajući svoje korene, obogatili kulturnu i duhovnu baštinu grada koji su izabrali za svoj novi dom.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Zajednica u ovom američkom gradu već decenijama okuplja vernike različitog porekla, a više od polovine njenih članova čine upravo oni koji su sami izabrali da prime pravoslavnu veru.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.