Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog velikomučenika Dimitrija Solunskog, jednog od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja, čije se ime vekovima povezuje sa brojnim čudesima, isceljenjima i zaštitom onih koji mu se obraćaju molitvom. Njegovo žitije svedoči o događajima koji su ostali duboko urezani u predanje Crkve, a posebno se izdvajaju čuda kojima je, prema zapisima, spasavao stanovnike Soluna.
Molitvom zaustavio neprijatelje koji su opkolili Solun
Jedno od najpoznatijih čuda dogodilo se tokom velike opsade Soluna. Kako beleži Ava Justin Popović u Žitiju svetih, pravedni čovek po imenu Ilustrije molio se u crkvi Svetog Dimitrija da Gospod sačuva grad od neprijateljske vojske.
Te noći ukazala su mu se dva anđela, obasjana svetlošću, koja su tražila da vide svetitelja. Kada se Sveti Dimitrije pojavio pred njima, saopštili su mu da treba da napusti grad jer će on biti predat neprijateljima.
Međutim, svetitelj nije želeo da ostavi narod koji mu se molio. Kleknuo je i sa suzama izgovorio molitvu:
"Gospode, ne pogubljuj grad u kome se priziva sveto ime Tvoje; dozvoli mi da položim dušu svoju za žitelje ovoga grada."
eparhija-zicka
Sveti Dimitrije
Prema predanju, njegova molitva bila je uslišena. Sedmog dana opsade neprijateljska vojska se povukla u strahu, pošto su vojnici ugledali ognjenog čoveka na belom konju koji ih je rasterao.
Kada je zavladala glad, poslao brodove pune pšenice
Nedugo nakon opsade, Solun je pogodila nova nevolja. Neprijateljska vojska opljačkala je zalihe žita, zbog čega je stanovništvo ostalo bez hrane, a mnogi su počeli da umiru od gladi.
Tada se, prema crkvenom predanju, Sveti Dimitrije javljao mornarima na moru i naređivao im da brodove natovarene pšenicom upute ka Solunu. Tako je grad ponovo dobio pomoć u trenutku kada je opstanak njegovih stanovnika bio ugrožen.
Ovo čudo ostalo je jedno od svedočanstava o svetiteljevom staranju za narod, zbog čega ga vernici ne poštuju samo kao zaštitnika grada već i kao pomoćnika u nevoljama.
Iz kovčega su poletele varnice, a začuo se glas: "Stanite i ne dirajte!"
Posebno neobičan događaj vezuje se za cara Justinijana, koji je želeo da deo moštiju Svetog Dimitrija prenese u novu crkvu Svete Sofije u Carigradu.
Kada su carevi izaslanici stigli u Solun i otvorili svetiteljev kovčeg, iz njega su, prema zapisu, poletele varnice, a začuo se glas: "Stanite i ne dirajte!"
Uplašeni onim što su doživeli, izaslanici nisu se usudili da uzmu mošti. Poneli su samo malo zemlje sa svetiteljevog groba i vratili se caru, svedočeći o događaju koji ih je zadesio.
Sveti Dimitrije opomenuo mladića koji je krao sveće iz hrama
Shutterstock/hramikona
Sveti Dimitrije
U žitiju Svetog Dimitrija opisano je i čudo koje se dogodilo sa crkvenim služiteljem Onisiforom. Mladić je počeo da krade sveće iz hrama, a svetitelj mu se javio u snu i upozorio ga da prestane sa takvim ponašanjem.
Ipak, Onisifor nije poslušao opomenu i nastavio je da čini isto. Tada se iz svetiteljevog groba začuo glas:
"Opet ti radiš ono isto!"
Mladić je pao kao mrtav, a kada se pribrao, pred okupljenim narodom priznao je svoj greh. Ovaj događaj ostao je zabeležen kao opomena da čovek ne može sakriti svoja dela pred Bogom i da je pokajanje neophodno za duhovni život.
Na Mitrovdan dve devojke čudesno izbavio iz ropstva
Jedno od najlepših čuda iz žitija Svetog Dimitrija dogodilo se sa dve mlade devojke koje su nevernici odveli u ropstvo. Njihov gospodar naredio im je da izvezu lik svetitelja, želeći da se naruga njihovoj veri.
Dok su vezle, devojke su plakale i molile Svetog Dimitrija da im oprosti i pomogne u nevolji. A onda se, upravo u noći na Mitrovdan, dogodilo čudo.
Prema predanju, svetitelj ih je čudesno preneo iz tuđe zemlje pravo u svoju crkvu u Solunu, gde su se vernici okupljali na svenoćnom bdenju. Kada su se našle među ljudima koji su slavili njegov praznik, devojke su zaplakale od radosti i zahvalnosti.
Izvezeni lik Svetog Dimitrija kasnije je postavljen iznad oltara, a predanje navodi da su se i pred njim dogodila brojna čuda.
Svetitelj kome se vernici vekovima mole za pomoć
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja. Njegovo žitije svedoči o veri koja ne posustaje pred opasnošću, ljubavi prema bližnjima i spremnosti na žrtvu.
Upravo zbog toga njegovo ime zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji, a čuda koja se pripisuju njegovim molitvama i danas se prenose kao svedočanstvo o snazi vere i Božjoj milosti.
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".