KADA JE OSTAVIO MAČ, POČELA SU ČUDA: Danas slavimo Svetog Tomu Maleina
Veruje se da su molitve ovog svetitelja donele brojna isceljenja, a da su se čudesa nastavila i posle njegovog upokojenja.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Srpska pravoslavna crkva 24. jula po novom kalendaru proslavlja Svetu velikomučenicu Efimiju, svetiteljku čije se čudotvorne mošti vekovima poštuju među pravoslavnim vernicima. Njen glavni praznik obeležava se 29. septembra (16. septembra po starom kalendaru), na dan njenog stradanja za Hrista, dok se u julu Crkva posebno seća čuda koje se dogodilo tokom Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Četvrti vaseljenski sabor sazvali su car Markijan i carica Pulherija nakon smrti cara Teodosija Mlađeg, sa ciljem da se razreši veliki spor koji je potresao tadašnju Crkvu. Povod za sazivanje sabora bilo je učenje aleksandrijskog patrijarha Dioskora i carigradskog arhimandrita Evtihija, koji su tvrdili da Gospod Isus Hristos nema dve prirode, božansku i čovečansku, već samo jednu, božansku.
Na saboru su među najznačajnijim učesnicima bili carigradski patrijarh Anatolije i jerusalimski patrijarh Juvenalije. Pošto rasprave između pravoslavnih i onih koji su zastupali drugačije učenje nisu dovele do konačnog rešenja, patrijarh Anatolije predložio je da obe strane napišu svoja veroispovedanja i polože ih u kovčeg u kojem su se nalazile mošti Svete velikomučenice Efimije.
Oba veroispovedanja stavljena su na grudi svetiteljke, a kovčeg je potom zatvoren i zapečaćen carskim pečatom. Pored njega je postavljena vojna straža, dok su učesnici sabora tri dana proveli u postu i molitvi. Kada je kovčeg četvrtog dana otvoren, dogodilo se čudo: pravoslavno veroispovedanje pronađeno je u desnoj ruci Svete Efimije, dok se drugo nalazilo pod njenim nogama.
Ovaj događaj Crkva je primila kao potvrdu pravoslavnog učenja o dve prirode Gospoda Isusa Hrista. Sveta velikomučenica Efimija tako je ostala upamćena kao svetiteljka preko koje je, prema crkvenom predanju, Bog pokazao istinu vere.
Mošti Svete Efimije kasnije su prenete iz Halkidona u Carigrad, gde su položene u crkvu posvećenu njenom imenu, u blizini hipodroma. Tokom ikonoboračkog progona za vreme cara Lava Isavrjanina naređeno je da se mošti bace u more. Prema predanju, kovčeg je tada čudesno dospeo do ostrva Limnos, gde je položen u crkvu Svete mučenice Glikerije.
Za vreme carice Irine mošti Svete Efimije vraćene su u Carigrad, na mesto gde su se ranije nalazile. Vernici su ih kroz vekove poštovali sa velikim strahopoštovanjem, a crkveno predanje svedoči da je iz njih povremeno isticala krv preko koje su, po veri Crkve, mnogi bolesni i nevoljni dobijali pomoć i utehu.
Sveta velikomučenica Efimija ostala je simbol čvrste vere i vernosti Hristu. Njeno ime posebno se poštuje u Pravoslavnoj crkvi zbog njenog mučeničkog svedočanstva i čuda koje se vezuje za jedan od najvažnijih sabora u istoriji hrišćanstva.
Veruje se da su molitve ovog svetitelja donele brojna isceljenja, a da su se čudesa nastavila i posle njegovog upokojenja.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Crkveno predanje čuva uspomenu na episkopa tavromenijskog koji je, noseći krst pred napadačima, ostao primer hrabrosti, vere i poverenja u Boga.
Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Život ovog velikog učitelja Crkve obeležili su nepokolebljiva odbrana pravoslavne vere, brojna duhovna dela i Veliki kanon, koji i danas vernike vodi putem iskrenog pokajanja i susreta sa Hristom.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete 45 mučenika iz Nikopolja po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Trofim i Teofil. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Brigite Švedske, dok Jevreji obeležavaju Tiša beav, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Pankratija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta Marija Magdalena Mironosica. Katolička crkva obeležava blagdan Svete Marije Magdalene, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Crkveno predanje čuva uspomenu na episkopa tavromenijskog koji je, noseći krst pred napadačima, ostao primer hrabrosti, vere i poverenja u Boga.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.
Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.
Veliki srpski duhovnik kroz reči Svetog apostola Petra otkriva zašto gordost, srebroljublje i vlastoljublje udaljavaju čoveka od istinske službe i spasenja.