Srpska pravoslavna crkva 23. jula obeležava spomen Svetih 45 mučenika iz Nikopolja, koji su u 4. veku postradali za veru u Hrista tokom progona hrišćana za vreme rimskog cara Likinija.
U vreme vladavine cara Likinija, koji je upravljao istočnim delom Rimskog carstva, hrišćani su bili izloženi velikim progonima. U gradu Nikopolju Jermenskom pred carskog namesnika Lisija izašao je sveti Leontije sa nekoliko svojih prijatelja i hrabro ispovedio da su hrišćani.
Kada ih je Lisije upitao gde je njihov Hristos i podsetio ih na Njegovo stradanje na krstu, sveti Leontije mu je odgovorio da Hristovo stradanje nije kraj, već da je On vaskrsao iz mrtvih i vazneo se na nebo.
Posle duge rasprave o veri, namesnik je naredio da ih pretuku i bace u tamnicu, gde su bili lišeni hrane i vode. Međutim, jedna blagočestiva hrišćanka po imenu Vlasijana tajno im je donosila vodu i dodavala je kroz tamnički prozor. U tamnici im se javio i anđeo Božji, koji ih je utešio i ohrabrio da istraju u veri.
Kada je došlo vreme za suđenje, njihova hrabrost i svedočanstvo vere dotakli su srca još nekih ljudi. Među onima koji su tada poverovali u Hrista bili su i dvojica tamničara, kao i drugi prisutni, tako da je broj hrišćana koji su spremno prihvatili mučeništvo dostigao 45.
Sudija ih je osudio na smrt. Prema predanju, najpre su im odsečene ruke i noge, a zatim su njihova tela bačena u oganj. Sveti mučenici su, podnoseći stradanje zbog vere u Hrista, završili svoj zemaljski život i, kako uči Crkva, zadobili večni život u Carstvu Božjem.
Njihovo mučeništvo dogodilo se oko 319. godine, a uspomena na njih i danas podseća vernike na snagu vere, istrajnost i spremnost prvih hrišćana da ostanu verni Hristu i u najtežim iskušenjima.
Život ovog velikog učitelja Crkve obeležili su nepokolebljiva odbrana pravoslavne vere, brojna duhovna dela i Veliki kanon, koji i danas vernike vodi putem iskrenog pokajanja i susreta sa Hristom.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.