ZAŠTO SU NEKI SVECI U KALENDARU UPISANI CRVENIM, A NEKI CRNIM SLOVOM? Mnogi vernici misle da su jedni "veći" od drugih, ali objašnjenje je sasvim drugačije od očekivanog!
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.
Srpska pravoslavna crkva 14. jula proslavlja Svete mučenike Kozmu i Damjana, braću koja su u crkvenom kalendaru obeležena crnim podebljanim slovom. Ovi svetitelji poznati su kao bezmezdni lekari i čudotvorci, jer su, prema crkvenom predanju, pomagali bolesnima ne tražeći nikakvu nagradu za svoje lečenje.
Sveti Kozma i Damjan bili su rođena braća, poreklom iz Rima. Kao deca su kršteni i vaspitavani u hrišćanskom duhu, a čitav svoj život posvetili su služenju Bogu i ljudima. Po Božjoj blagodati dobili su dar isceljenja, pa su lečili ljude i životinje od različitih bolesti i nevolja, najčešće molitvom i polaganjem ruku.
Za pomoć koju su pružali nisu tražili novac niti bilo kakvu drugu nagradu. Od bolesnika su tražili samo da veruju u Hrista Gospoda. Veliko imanje koje su nasledili podelili su siromašnima i onima kojima je bila potrebna pomoć.
U vreme rimskog cara Karina, kada su hrišćani bili progonjeni, gonitelji vere u Hrista doveli su pred cara svetu braću, okovanu u lance. Od njih je traženo da se odreknu Hrista i prinesu žrtve idolima, ali su Kozma i Damjan ostali čvrsti u svojoj veri. Umesto toga, pozvali su cara da odbaci lažne bogove i prizna jedinoga istinitog Boga.
Prema crkvenom predanju, nakon što su čudesno iscelili cara od teške bolesti, on je poverovao u Hrista i oslobodio svetu braću. Kozma i Damjan nastavili su da leče bolesne i propovedaju hrišćansku veru, zbog čega ih je narod poštovao i slavio.
Njihova slava izazvala je zavist kod jednog lekara, koji je nekada bio njihov učitelj. On ih je, pod izgovorom da zajedno sakupljaju lekovite trave, odveo u planinu, a zatim ih kamenovanjem lišio života. Sveti Kozma i Damjan postradali su za Hrista 284. godine.
Njihov spomen ostao je trajan u Crkvi, a njihovo svedočenje vere i danas podseća vernike na ljubav prema bližnjima, milosrđe i spremnost da se darovi dobijeni od Boga koriste za dobro drugih ljudi.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 6. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
U kapeli Svetih Kozme i Damjana pri UKCS okupili su se lekari, vernici i bolesnici na molitvi za zdravlje.
Vernici iz čitavog regiona satima čekaju ispred Hrama Svetog Save kako bi se poklonili svetinji i dobili trakice osveštane iznad kivota
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posebno se isticao brigom prema siromašnima i nevoljnima.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.