TAMO GDE SE SVAKODNEVNO VODI BORBA ZA ŽIVOT DANAS ZAVLADAO MIR: Slava najveće bolničke kapele u Srbiji proslavljena molitvom za isceljenje
U kapeli Svetih Kozme i Damjana pri UKCS okupili su se lekari, vernici i bolesnici na molitvi za zdravlje.
U kapeli Svetih Kozme i Damjana pri UKCS okupili su se lekari, vernici i bolesnici na molitvi za zdravlje.
Iako nose ista imena, njihova žitija donose različite priče o veri, čudima i stradanju.
Donosimo molitvu kojom se vernici obraćaju ovim svetiteljima za zdravlje, utehu, duhovnu snagu i zastupništvo pred Gospodom.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Bog im je dao zapovest koja glasi: "Zabadava ste dobili, zabadava i dajte".
Ovi sveci se slave dva puta godišnje: 14. jula i 14. novembra.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U blizini Igala, na mestu gde se snaga vere susreće sa lepotom prirode, episkop budimljansko-nikšićki Metodije osveštao je novi konak i u svojoj nadahnutoj besedi govorio o značaju duhovne borbe, snazi krsta i važnosti zajedništva.
Na praznik Svetih Kozme i Damjana, u crkvi unutar ove medicinske ustanove za psihijatrijske bolesti, mitropolit niški je, posle bogosluženja, osvetio slavske darove uz pojanje učenika niške Bogoslovije.
Molitva upućena ovim ugodnicima Božjim nas poziva da im se obratimo otvorenog srca, sa poverenjem, za pomoć i zaštitu, tražeći Božju milost na putu ka zdravlju i spasenju duše.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.