POSTRADAO JE MLAD, A KADA JE ISPUSTIO DUŠU, DESILO SE ČUDO: Danas slavimo Svetog mučenika Jakinta
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Srpska pravoslavna crkva 21. jula proslavlja Svetog velikomučenika Prokopija, svetitelja koji je svojim životom posvedočio snagu vere i istrajnost u Hristu, čak i onda kada je zbog toga morao da podnese najveću žrtvu. U crkvenom kalendaru ovaj praznik označen je crnim slovom, a mnoge pravoslavne porodice u Srbiji Svetog Prokopija obeležavaju i kao svoju krsnu slavu.
Život Svetog Prokopija vezan je za vreme velikih progona hrišćana u Rimskom carstvu. Rođen je u Jerusalimu, od oca hrišćanina i majke koja je pripadala mnogobožačkoj veri. Na rođenju je dobio ime Neanije, a nakon smrti oca majka ga je vaspitavala u duhu tadašnjeg rimskog mnogoboštva.
Kao mladić, zbog svoje sposobnosti i vojničkog talenta, privukao je pažnju cara Dioklecijana, koji ga je primio u svoju službu. Međutim, kada je počeo veliki progon hrišćana, Neanije je dobio naređenje da sa vojskom ode u Aleksandriju i učestvuje u progonu sledbenika Hristove vere.
Na tom putu dogodilo se nešto što je zauvek promenilo njegov život. Prema hrišćanskom predanju, tokom noći, za vreme snažnog zemljotresa, Neaniju se javio Gospod Isus Hristos. Pred njim se pojavio blistavi krst, a on je čuo glas: „Ja sam Isus raspeti Sin Božji“. Tada mu je rečeno da tim znamenjem pobeđuje neprijatelje i da će Božji mir biti sa njim.
Ovaj događaj bio je prekretnica u životu nekadašnjeg rimskog vojskovođe. Umesto da progoni hrišćane, Neanije je prihvatio Hrista i naredio da se napravi krst kakav je video u svom viđenju. Sa vojskom je krenuo u borbu protiv neprijatelja koji su napadali Jerusalim, a nakon pobede javno je objavio da je postao hrišćanin.
Zbog svoje vere Neanije je izveden pred sud. Pred sudijom je skinuo vojnički pojas i odložio mač, pokazujući da više nije sluga zemaljskog cara, već Hristov vojnik. Zbog toga je pretrpeo velika mučenja i bio bačen u tamnicu.
U tamnici mu se, prema predanju, ponovo javio Gospod Hristos, koji ga je krstio i dao mu novo ime Prokopije. Od tada je svoj život posvetio ispovedanju hrišćanske vere.
Tokom tamnovanja kod njega je došlo dvanaest žena koje su takođe ispovedile veru u Hrista. Zbog toga su i one bile zatvorene, a Sveti Prokopije ih je hrabrio i poučavao kako da ostanu čvrste u veri. Njihovo stradanje ostalo je zapamćeno u hrišćanskoj tradiciji, pa se Sveti Prokopije pominje i u obredu venčanja, zajedno sa Svetim carem Konstantinom i caricom Jelenom.
Kada je videla veru i hrabrost svog sina, i njegova majka je prihvatila hrišćanstvo. Zajedno sa dvanaest žena podnela je mučeničku smrt i tako postala svedok Hristove vere.
Pred pogubljenje, Sveti Prokopije se pomolio Bogu za sve nevoljne, siromašne, udovice i za Crkvu, moleći da vera Hristova raste i da Pravoslavlje ostane svetlost do kraja vremena. Prema crkvenom predanju, njegova molitva bila je uslišena, nakon čega je mirno prihvatio mučeničku smrt.
Sveti Prokopije postradao je 303. godine u Kesariji Palestinskoj i ostao upamćen kao jedan od velikih mučenika ranog hrišćanstva. Njegov praznik podseća vernike na značaj istrajnosti u veri, hrabrosti pred iskušenjima i spremnosti da se život usmeri ka duhovnim vrednostima. Zbog toga ga mnoge porodice u Srbiji vekovima poštuju kao svog zaštitnika i sa verom obeležavaju njegov dan kao krsnu slavu.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
Život ovog velikog učitelja Crkve obeležili su nepokolebljiva odbrana pravoslavne vere, brojna duhovna dela i Veliki kanon, koji i danas vernike vodi putem iskrenog pokajanja i susreta sa Hristom.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Poglavar Srpske pravosalvne crkve pozvao vernike u Sidneju da čuvaju zajedništvo, praštaju i ne dozvole da ih mržnja razdvoji.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Kapistrana, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani idu na džuma-namaza.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Poglavaru Carigradske patrijaršije dodeljeno je počasno zvanje doktora teologije na Univerzitetu Angelikum u Rimu.