DANAS JE VELIKI CRKVENI PRAZNIK: Slavimo Svetog Sisoja kome je Bog dao dar da isceljuje bolesne
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru.
Bila je supruga svetog kneza Lazara, majka svetog despota Stefana i žena koja je u najtežim danima srpske istorije preuzela odgovornost za opstanak države i vere.
Srpska pravoslavna crkva 1. avgusta, pored svetitelja koji se tog dana praznuje, molitveno se seća i prepodobne Evgenije, u monaštvu Efrosinije, poznatije kao svete kneginje Milice, supruge svetog kneza Lazara Hrebeljanovića i jedne od najznačajnijih žena srednjovekovne Srbije.
Sveta Milica poticala je iz svetorodne loze Nemanjića. Bila je ćerka vojvode Vratka, poznatog u narodnom predanju kao Jug Bogdan, koji je bio potomak velikog župana Stefana Nemanje preko njegovog sina Vukana. Rođena oko 1335. godine, Milica je odrasla u uglednoj i pobožnoj porodici, stekavši obrazovanje dostojno kneževskog roda. Savremenici su je opisivali kao mudru, čestitu i bogoljubivu ženu, koja se izdvajala po vrlinama i veri.
Na dvoru cara Dušana Silnog često je boravila kao njegova rođaka, a upravo tamo upoznala je budućeg supruga, vlastelina Lazara Hrebeljanovića. Njihov brak bio je ispunjen uzajamnim poštovanjem, ljubavlju i zajedničkim nastojanjem da služe Bogu i svom narodu. Kasnije je Lazar postao knez Srbije, a nakon Kosovske bitke Crkva ga je proslavila kao svetog velikomučenika i kneza.
Iz braka svetog Lazara i Milice rodilo se osmoro dece: pet kćeri, Mara, Dragana, Jelena, Teodora i Olivera, i tri sina, Stefan, Vuk i Dobrovoj. Sveta Milica trudila se da svoju decu vaspita u hrišćanskom duhu, učeći ih veri, odgovornosti i poštovanju prema drugima. U tome joj je pomagala i monahinja Efimija, nekadašnja srpska despotica Jelena, supruga despota Jovana Uglješe, koja je nakon stradanja svoje porodice pronašla utočište na kneževskom dvoru.
Posebno teško razdoblje u životu svete Milice nastupilo je posle Kosovske bitke 1389. godine, kada je poginuo knez Lazar. Ostala je udovica sa maloletnim sinom Stefanom, koji nije mogao odmah da preuzme vlast. U trenutku kada je srpska država bila oslabljena i izložena velikim pritiscima, kneginja Milica preuzela je odgovornost za upravljanje zemljom. Mudrošću, verom i odlučnošću vodila je narod kroz jedno od najtežih razdoblja srpske istorije.
Kao vladarka, nastojala je da zaštiti svoj narod, ali i da sačuva pravoslavnu veru i crkveni život. U pregovorima sa sultanom Bajazitom uspela je da obezbedi da Crkva i hrišćani u njenoj zemlji ne budu progonjeni. Taj period bio je ispunjen teškim odlukama, a jedna od najbolnijih bila je odluka da njena najmlađa kćerka Olivera ode na dvor sultana Bajazita. Milica je ovu žrtvu prihvatila kako bi zaštitila svoj narod, uz uslov da Olivera sačuva svoju hrišćansku veru.
Pored državničkih obaveza, sveta Milica bila je velika ktitorka. Sa knezom Lazarom podizala je crkve i manastire, a nakon Kosovske bitke nastavila je da brine o svetinjama. Njena najpoznatija zadužbina jeste Manastir Ljubostinja kod Trstenika, posvećen Uspenju Presvete Bogorodice. U toj svetinji kasnije je pronašla svoje monaško utočište i mesto poslednjeg počinka.
Pre nego što se zamonašila, Milica je 1393. godine predala vlast sinu Stefanu Lazareviću, koji je kasnije postao despot i svetitelj. Primila je monaški čin i dobila ime Evgenija, a kasnije, pred kraj života, primila je veliku shimu i dobila ime Efrosinija.
Kao monahinja nije prestala da brine o svom narodu. Pomagala je obnovu manastira Dečana, brinula o crkvenom životu i učestvovala u pomirenju zavađenih članova svoje porodice. Posebno se pamti njen odlazak kod sultana Bajazita, kada je želela da zaštiti sina Stefana od kleveta. Tom prilikom zamolila je sultana ne za bogatstvo ili privilegije, već za dozvolu da u Srbiju prenese mošti prepodobne matere Paraskeve, odnosno svete Petke, koje su se tada nalazile u Vidinu. Mošti svete Petke kasnije su bile veliko duhovno blago srpskog naroda.
U manastiru Ljubostinji sveta Evgenija živela je kao igumanija, rukovodeći monahinjama i posvećujući se molitvi. Njena mudrost i ljubav prema ljudima ostale su upamćene među savremenicima, koji su je opisivali kao ženu izuzetne snage duha, milosrđa i razboritosti.
Preminula je 11. novembra 1405. godine u Ljubostinji, gde je i pogrebena. Crkva je proslavlja kao prepodobnu Evgeniju, odnosno Efrosiniju, a vernici joj se obraćaju sa molitvom kao svetiteljki koja je svoj život posvetila služenju Bogu, porodici i narodu.
Život svete Milice svedoči o tome da vera nije samo lično opredeljenje, već i snaga koja čoveku pomaže da u najtežim okolnostima ostane istrajan, odgovoran i okrenut dobru.
Kao pustinjak proveo je šest decenija u molitvi i podvigu, a iza sebe ostavio pouke o veri, poverenju u Boga i putu ka unutrašnjem miru. Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt. Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću. Pored glavnog svetitelja dana, Crkva molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, sina kneza Lazara, čuvenog despota, viteza, ktitora Manasije i jednog od najvećih srpskih književnika srednjeg veka.
DANAS JE VELIKI CRKVENI PRAZNIK: Slavimo Svetog Sisoja kome je Bog dao dar da isceljuje bolesne
DANAS JE CRNO SLOVO I KRSNA SLAVA MNOGIH SRPSKIH PORODICA: Slavimo Svetog Prokopija, kome je čudo Božje promenilo život
VERA KOJA NIJE UTIHNULA PRED PROGONIMA: Danas slavimo Svetih 45 mučenika iz Nikopolja
MNOGI ZABORAVLJAJU DA CRKVA DANAS PROSLAVLJA I JEDNOG OD NAJVEĆIH SRPSKIH VLADARA: Život Svetog despota Stefana bio je ispunjen iskušenjima, ali i istorijskim podvizima
Pored glavnog svetitelja dana, Crkva molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, sina kneza Lazara, čuvenog despota, viteza, ktitora Manasije i jednog od najvećih srpskih književnika srednjeg veka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Makrinu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenici Makaveji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Alfonsa Marije de Liguorija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prepodobna Makrina bila je najstarija sestra velikih crkvenih otaca – Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
Najvažnije promene odnose se na sastav zakonodavnog tela, upravljanje državom i organizaciju pravosuđa.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.